Ljudi i sudbine

Mladi otac iz Afrike sahranjen u BiH: Put ka Evropi završio u Lipi

Tišina Humaka: Posljednji ispraćaj mladog oca čiji je put ka Evropi završio u Lipi..

Na bihaćkim Humcima danas je vladala tišina kakva se rijetko pamti. Bez velike rodbine, bez kolone ljudi iz zavičaja – samo nekoliko prisutnih i jedna sestra koja je stigla iz inostranstva da se oprosti. Sahranjen je Alimamy Alusine Jalloh, tridesetogodišnjak iz Sierra Leonea, čovjek koji je iza sebe ostavio troje djece i zanimanje informatičara, a ispred sebe imao san o sigurnijem životu.

Njegova priča nalikuje mnogim sudbinama koje prolaze balkanskom rutom. Put pun neizvjesnosti, hladnoće i iscrpljujućih pokušaja da se stigne do granice koja obećava šansu. Ljudi iz humanitarnih krugova navode da je tokom tog puta doživio teška iskušenja, uključujući i grubo postupanje. U kampu Lipa, nadomak Bihaća, 27. decembra 2025. godine, njegovo srce je stalo.

Današnjem ispraćaju prisustvovala je sestra, jedini član porodice koji je mogao doći. Organizacija SOS Balkanroute saopćila je da je viza omogućena uz pomoć osoblja bosanske ambasade u Londonu, čime je porodici pružena barem minimalna prilika za dostojanstven oproštaj. Taj detalj, iako mali u odnosu na gubitak, mnogi su na društvenim mrežama dočekali s riječima zahvalnosti.

SOS Balkanroute je podsjetio i na širu sliku: od početka svog djelovanja organizirali su desetine sprovoda za ljude koji su preminuli daleko od domovine. Brojke, koliko god suhe, nose težinu stvarnosti – iza svake stoji ime, porodica i nedovršena životna priča.

Reakcije javnosti bile su snažne. Jedni su izrazili tugu i suosjećanje, pitajući kako je moguće da mladi ljudi umiru na evropskom pragu. Drugi su ponovo otvorili raspravu o uslovima u migrantskim kampovima i odgovornosti institucija. Treći su pozvali na više humanosti i sistemskih rješenja.

Na Humcima je danas ukopan čovjek koji je vjerovao da negdje postoji mjesto gdje će njegova djeca imati više prilika. Umjesto novog početka, dobio je posljednju adresu daleko od kuće. Ostaje pitanje koje se prečesto vraća: koliko još ovakvih tišina treba da nas natjera na ozbiljan, ljudski odgovor?

Izvor informacije: Hayat.ba

Povezani članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button