Ako Ukrajina padne, Europa pada s njom: dramatične poruke sa samita

Ovo je komentar na vijest o jednom od politički najnapetijih samita Europske unije posljednjih godina, na kojem se raspravlja o financiranju Ukrajine korištenjem zamrznute ruske državne imovine.
Sama činjenica da se na stolu nalazi čak 210 milijardi eura pokazuje razmjere odluke, ali i dubinu unutarnjih podjela unutar Unije.
Činjenice su jasne: Ukrajini će, prema procjenama iz teksta, u razdoblju 2026. i 2027. trebati najmanje 90 milijardi eura za proračunske i vojne potrebe. U isto vrijeme, Sjedinjene Države su, pod administracijom Donald Trump, znatno smanjile angažman, čime se teret odgovornosti gotovo u potpunosti prelio na EU. Europska komisija zato predlaže tzv. reparacijski zajam, osiguran ruskom imovinom zamrznutom ponajviše u Belgiji, gdje se u sustavu Euroclear nalazi oko 185 milijardi eura.
Mišljenja se, međutim, dramatično razilaze. Poljski premijer Donald Tusk rezimirao je sigurnosnu dilemu rečenicom: „Ili novac danas – ili krv sutra“, naglašavajući da se ne radi samo o Ukrajini, nego o dugoročnoj sigurnosti Europe. Nasuprot tome, belgijski premijer Bart De Wever upozorava na ozbiljne pravne i financijske rizike, uključujući moguće ruske protumjere. Njegova izjava da bi Europa „skočila s litice i nadala se da će padobran izdržati“ plastično opisuje strah zemalja koje snose najveći teret rizika.
Dodatnu složenost unosi i otvoreno protivljenje Mađarske. Premijer Viktor Orban plan je nazvao „mrtvim i pokopanim“, dok Slovačka i Češka izražavaju rezervu prema vojnom financiranju, a neke države traže „alternativna rješenja s manje rizika“. S druge strane, predsjednik Europskog vijeća Antonio Costa tvrdi da će dogovor biti postignut „na ovaj ili onaj način“, jer bi neuspjeh predstavljao geopolitički poraz Unije.
Analitički gledano, EU je suočena s klasičnim izborom između političke hrabrosti i institucionalnog opreza. Ako ne pronađe mehanizam koji će istodobno pomoći Ukrajini i zaštititi države članice od nerazmjernog rizika, Unija riskira ono na što De Wever upozorava – dugoročni gubitak globalne relevantnosti. Ovaj samit zato nije samo financijska rasprava, nego test političke kohezije Europe u vremenu otvorenih sigurnosnih prijetnji.
Cijeli tekst na tportal.hr..



