Bijela kuća kaže: Iran nije prijetnja – pa šta smo onda slušali godinama?
Izjava glasnogovornice Bijele kuće Karoline Leavitt izazvala je pravu malu političku buru u Washingtonu. Razlog je jednostavan: rekla je nešto što se mnogima učinilo potpuno suprotno onome što je ranije tvrdio američki predsjednik Donald Trump.
Sve je počelo nakon što je američka televizija ABC News objavila da postoji “realna prijetnja” od mogućeg iranskog napada dronovima na Kaliforniju. U izvještaju se pozivaju na upozorenje koje je, navodno, Federal Bureau of Investigation poslao policijskim stanicama na zapadnoj obali SAD-a.
Međutim, Leavitt je brzo reagovala i osporila cijelu priču. Prema njenim riječima, izvještaj se zasniva na jednom e-mailu u kojem je spomenuta neprovjerena informacija, što je, kako tvrdi, i jasno naznačeno u samom dokumentu. Drugim riječima, poruka Bijele kuće bila je: nema dokaza da takva prijetnja zaista postoji.
Ali onda dolazi rečenica koja je zapalila društvene mreže i političku scenu.
„Da budemo jasni: ne postoji prijetnja iz Irana našoj zemlji, niti je ikada postojala“, poručila je Leavitt.
E sad, tu nastaje problem. Jer ako Iran nikada nije bio prijetnja SAD-u, onda se mnogi pitaju: zašto je upravo ta prijetnja godinama bila jedan od glavnih argumenata za oštru politiku prema Teheranu?
Komentator bi tu rekao:
„Ako neprijatelj nije bio prijetnja – zašto smo se ponašali kao da jeste?“
Opozicija u Americi nije propustila priliku da to istakne. Demokratski senator Chris Murphy reagovao je sarkastično, rekavši da je zanimljivo kako odjednom ispada da Iran nije prijetnja, dok su građani suočeni s rastom cijena goriva i ekonomskim posljedicama sukoba.
„Samo kažem“, rekao bi neko iz naroda:
„Kad političari počnu jedni druge demantovati, znači da priča nije baš čista.“
Naravno, postoji i drugo moguće objašnjenje. Leavitt je možda pokušala smiriti paniku nakon medijskih izvještaja o mogućem napadu dronovima. U kriznim situacijama vlasti često žele poručiti građanima da nema razloga za strah.
Ali formulacija „nikada nije postojala prijetnja“ otvorila je mnogo veće pitanje – pitanje dosljednosti američke politike prema Iranu.
U geopolitici, riječi nisu samo riječi. One su signal saveznicima, protivnicima i javnosti. A kad signal nije jasan, onda počnu nagađanja.
Na kraju ispada da je jedna rečenica glasnogovornice pokrenula debatu koja ide mnogo dalje od jednog e-maila ili jednog medijskog izvještaja.
Jer kad politika kaže „prijetnje nema“, a cijela strategija godinama govori suprotno – onda ljudi počnu postavljati nezgodna pitanja.
Ùù
I to je, čini se, upravo ono što se sada dešava.
