“Dopustili ste da se bolest širi”: Netanyahu napao Australiju nakon napada.
Nakon pucnjave tokom obilježavanja Hanuke u Sydneyju, izraelski premijer Benjamin Netanyahu iznio je oštre političke optužbe na račun australske vlade.
Izjava izraelskog premijera Benjamin Netanyahu nakon krvavog napada tokom obilježavanja Hanuke u Sydney otvara opasno klizav teren na kojem se tragedija koristi kao alat za međunarodno-politički obračun.
Dok je osuda brutalnog antisemitskog zločina nužna i neupitna, pokušaj da se odgovornost indirektno prebaci na vanjskopolitičke odluke jedne suverene države predstavlja ozbiljno pojednostavljivanje kompleksnog problema.
Netanyahu je, povezujući najavu priznanja palestinske države s porastom antisemitizma, faktički sugerirao da politička podrška palestinskim pravima automatski proizvodi nasilje nad Jevrejima. Takva teza, iako politički korisna za njegovu domaću i međunarodnu publiku, ne stoji čvrsto pred ozbiljnom analizom. Antisemitizam je duboko ukorijenjen ekstremistički fenomen koji postoji nezavisno od odluka UN-a, diplomatskih priznanja ili stavova pojedinih vlada.
Australski premijer Anthony Albanese, s druge strane, reagirao je institucionalno – sazivanjem Vijeća za nacionalnu sigurnost i jasnom osudom napada. Time je poslao poruku da država napad na jevrejsku zajednicu tretira kao napad na temeljne vrijednosti multikulturalnog društva. Upravo tu leži ključna razlika: dok Canberra problem vidi kao pitanje unutrašnje sigurnosti i borbe protiv ekstremizma, Tel Aviv ga pokušava smjestiti u okvir šireg geopolitičkog sukoba.
Netanyahuova retorika, u kojoj se priznanje Palestine poistovjećuje s “nagrađivanjem terorizma”, dio je dugogodišnje strategije delegitimizacije svake inicijative koja ne ide u korist aktuelne izraelske politike. Međutim, miješanje opravdanog straha od antisemitizma s kritikama izraelske politike ili podrškom palestinskoj državnosti dugoročno može imati suprotan efekat – razvodnjavanje stvarne borbe protiv mržnje.
Tragedija u Sydneyju zahtijeva jedinstven i odlučan odgovor protiv ekstremizma, a ne političko nadgornjavanje. Kada se bol žrtava koristi kao argument u diplomatskim sporovima, gubi se ono najvažnije: fokus na sigurnost građana i suštinsku borbu protiv ideologija mržnje, bez obzira na to s koje strane dolaze.
