HLADAN TUŠ U BRISELU: NATO jasno poručio Bećiroviću šta BiH prvo mora uraditi
Posjeta Denisa Bećirovića Briselu trebala je biti simbolična poruka – Bosna i Hercegovina vidi svoju sigurnosnu budućnost u NATO. Međutim, umjesto političkog iskoraka, dobili smo prilično hladan podsjetnik na staru balkansku realnost: bez unutrašnjeg dogovora, nema ni velikih geopolitičkih skokova.
Najviše pažnje izazvala je činjenica da do susreta s generalnim sekretarom Mark Rutte nije došlo. Umjesto toga, Bećirovića je primila zamjenica generalnog sekretara Radmila Šekerinska. U diplomatskom jeziku to ne mora nužno značiti odbijanje ili politički šamar – često je riječ o rasporedu i protokolu. Ali u političkoj simbolici Balkana, gdje se fotografije sa svjetskim liderima često predstavljaju kao dokaz međunarodnog utjecaja, ovakva situacija ipak djeluje kao blago spuštanje na zemlju.
Poruka koja je stigla iz Brisela zapravo je prilično jasna: vrata NATO-a nisu zatvorena, ali ključ za njih ne nalazi se u Briselu – nego u Sarajevu, Banjoj Luci i Mostaru. Drugim riječima, bez unutrašnjeg političkog konsenzusa u Bosni i Hercegovini, formalni proces članstva ne može ni početi. To nije nova poruka; ista logika važi za svaku državu koja želi ući u NATO. Savez ne prima zemlje koje nemaju minimalni politički konsenzus o tako velikom sigurnosnom pitanju.
Tu dolazimo do suštine problema. Dok jedan dio političke scene u BiH, uključujući Bećirovića, zagovara ubrzani put prema NATO-u, vlasti u Republici Srpskoj već godinama otvoreno promovišu vojnu neutralnost. Taj stav nije samo taktička politička retorika, nego dio šire geopolitičke orijentacije koja uključuje bliže odnose sa Rusijom i distancu prema zapadnim vojnim strukturama. Bez promjene tog stava ili barem političkog kompromisa, proces će ostati blokiran.
Bećirović je u Briselu pokušao naglasiti sve što je BiH već uradila – reforme, učešće u mirovnim misijama, modernizaciju Oružanih snaga i povećanje budžeta za odbranu. Sve su to realni koraci i nisu bez značaja. Međutim, NATO je političko-vojni savez, a politika u Bosni i Hercegovini često ima veći utjecaj od svih tehničkih reformi zajedno.
Zato ova posjeta, uprkos velikim očekivanjima, zapravo otkriva staru lekciju: međunarodna podrška postoji, ali ona ne može zamijeniti domaći politički dogovor. Ako se tri političke realnosti u BiH ne usaglase oko strateškog pravca, NATO će ostati cilj na papiru – možda i do 2030, ali vrlo vjerovatno i mnogo duže.
U prevodu na narodski jezik: Brisel je poručio – prvo se dogovorite kod kuće, pa tek onda kucajte na naša vrata.
