Iran poručio Evropi: „Kad-tad ćete platiti cijenu!“
Komentar:
U cijeloj ovoj priči oko iranske poruke Europi najvažnije je razumjeti jednu stvar: ovo nije samo diplomatska izjava, nego dio šire psihološke igre koja prati rat koji se trenutno širi Bliskim istokom.
Iranski dužnosnik poručio je da će zemlje Europske unije „prije ili kasnije platiti cijenu“ ako ostanu nijeme na američko-izraelske napade na Iran. Drugim riječima – Teheran smatra da Europa šuti dok se vodi rat protiv njih, i to tumači kao prešutnu podršku.
Sad, kad to čovjek čuje, prvo pitanje je: je li to realna prijetnja ili političko nadmetanje?
Ako gledamo hladno i bez navijanja – ima tu i jednog i drugog.
Prvo, realnost je da se rat oko Irana već širi. U sukob su direktno ili indirektno uključeni Izrael, SAD i više zemalja Bliskog istoka, a napadi dronovima, raketama i sabotažama događaju se gotovo svakodnevno. Kad se rat počne širiti, diplomacija se često pretvara u prijetnje. A upravo to sada gledamo.
Drugo, Iran ovakvim porukama pokušava napraviti pritisak na Europu. Poruka je otprilike: ako nas napadaju Amerikanci i Izrael, a vi stojite sa strane – onda ste i vi dio problema.
Jedan analitičar je to slikovito objasnio:
„U modernim ratovima nije dovoljno biti neutralan. Ako šutiš – druga strana to tumači kao podršku protivniku.“
S druge strane, ni Europa nije baš potpuno nijema. Evropski političari već su više puta upozorili da daljnja eskalacija sukoba u regiji može imati ozbiljne posljedice po globalnu sigurnost.
I tu dolazimo do zanimljive situacije.
Europa pokušava hodati po tankoj žici:
– ne želi otvoreni rat s Iranom
– ali je politički bliža Americi i Izraelu
– a istovremeno se boji energetskih i sigurnosnih posljedica.
Jer realno – ako se sukob dodatno proširi, Europa bi mogla osjetiti posljedice kroz ekonomiju, energente ili sigurnost. Dugotrajan rat na Bliskom istoku gotovo uvijek se prelije i na ostatak svijeta, posebno kroz cijene energije i političku nestabilnost.
Sad dolazi ona narodna logika.
Kad se velike sile posvađaju, manji igrači pokušavaju da ne dobiju šamar ni s jedne strane. Problem je što u ovakvim sukobima to rijetko uspije.
Jedan stari diplomat je jednom rekao:
„U velikim ratovima neutralnost je luksuz koji rijetko tko može priuštiti.“
Zato ova iranska poruka Europi više liči na upozorenje nego na najavu direktnog napada. To je način da se podigne politički pritisak i da se Evropa natjera da zauzme jasniji stav.
Ali ima i druga strana medalje.
Što više prijetnji i poruka ovakvog tipa, to je veća šansa da neko pogrešno procijeni situaciju. A u međunarodnoj politici pogrešna procjena često je prvi korak prema eskalaciji.
I zato, samo kažem – kad političari počnu govoriti „platit ćete cijenu“, historija nas uči da to nikad nije dobra najava za mir.
