Iran ismijao američko ublažavanje sankcija na rusku naftu
Ponekad geopolitika izgleda kao šah, a ponekad više liči na partiju domina u lokalnom kafiću – svi nešto guraju, a na kraju pola pločica padne naopako. Tako otprilike izgleda i ova priča oko ruske nafte, američkih sankcija i iranskog komentara koji je obišao svijet.
Iranski ministar vanjskih poslova Seyed Abbas Araghchi iskoristio je priliku da se naruga američkoj odluci da privremeno ublaži dio sankcija vezanih za rusku naftu. Povod je bio članak britanskog lista Financial Times koji navodi da bi Rusija mogla zarađivati dodatne milijune dnevno zbog rasta cijena energenata. Araghchi je to komentirao prilično direktno: “Amerika sada moli svijet da kupuje rusku naftu.”
Sad, da budemo pošteni – nije baš tako jednostavno. Američka administracija predsjednika Donald Trump nije odlučila “pozvati svijet” da kupuje rusku naftu, nego je izdala ograničenu dozvolu za prodaju određenih količina nafte koje su već bile na tankerima na moru. Ideja je bila smanjiti pritisak na globalno tržište energije nakon naglog rasta cijena.
Drugim riječima, pokušali su spriječiti još veći skok cijena goriva. A kad gorivo ode u nebo, ode i sve drugo – od hrane do prijevoza. To je onaj trenutak kada običan čovjek na pumpi pogleda cifru i pomisli: “Dobro, jesam li ja to natočio gorivo ili kupio pola auta?”
Ali ironija situacije je ono što je Iranu dalo materijal za šalu. Godinama Zapad uvodi sankcije Rusiji kako bi smanjio njezine prihode od nafte, a onda – zbog globalne krize – mora privremeno popustiti pravila da tržište ne poludi.
Jedan analitičar je to slikovito opisao:
“Sankcije su kao ventil na loncu pod pritiskom. Ako ga previše zategnete, postoji rizik da eksplodira tržište.”
U međuvremenu, iz Europe dolaze kritike. Njemački kancelar Friedrich Merz upozorio je da takvi potezi mogu poslati pogrešnu političku poruku dok rat u Ukrajini još traje. Logika je jasna: ako Rusija zarađuje više na nafti, onda ima i više novca za rat.
A tu dolazimo do najveće dileme današnje geopolitike: kako istovremeno kazniti neku državu sankcijama, a da pritom ne kaznite vlastite građane ogromnim računima za energiju.
Situaciju dodatno komplikuju napetosti na Bliskom istoku i prijetnje zatvaranjem Hormuški moreuz – jedne od ključnih ruta za svjetsku trgovinu naftom. Ako bi se ta ruta ozbiljno poremetila, cijene bi mogle otići još više.
Prema procjenama koje prenosi Financial Times, Rusija bi zbog trenutnih okolnosti mogla zarađivati i do 150 milijuna dolara dnevno više od izvoza nafte.
Drugim riječima – dok političari raspravljaju o sankcijama, tržište energije igra svoju igru.
I tu dolazimo do stare istine koju ljudi često kažu uz kafu:
“Politika jedno priča, ekonomija drugo radi.”
Zato iranska izjava zvuči duhovito, ali stvarnost je ipak složenija. Niko zapravo ne “moli” da se kupuje ruska nafta – ali kad cijene počnu divljati, mnogi u svijetu počnu tražiti bilo kakav ventil da se pritisak smanji.
A tržište, kao i uvijek, na kraju odluči samo.
