Trump tvrdi da je Iran kriv za napad na školu: Stradalo više od 150 djece..
Kad čovjek čita ovu priču, dođe mu da kaže: rat je kao kafanska svađa – svako viče da nije on počeo, a stolice već lete po sali.
U ovom slučaju radi se o napadu na školu u iranskom gradu Minab, gdje je, prema navodima vlasti u Iranu, poginulo više od 150 djece i nastavnika. Tragedija je potresla cijeli svijet jer kad strada škola, to više nije samo vojna priča nego ljudska katastrofa.
A onda dolazi politički dio priče – onaj gdje svako ima svoju verziju istine.
Američki predsjednik Donald Trump rekao je novinarima u avionu Air Force One:
„Na osnovu onoga što sam vidio, to je uradio Iran.“
Dodao je i objašnjenje koje zvuči kao politička odbrana:
„Iranska municija je veoma neprecizna.“
Drugim riječima – poruka iz Vašingtona je: ako je pogođena škola, onda je to vjerovatno iranska greška.
Međutim, tu priča postaje komplikovanija.
Naime, analize nekih medija i vojnih stručnjaka sugerišu da je napad možda povezan sa američkim projektilom Tomahawk, koji se koristi u napadima na vojne ciljeve i koji u ovom sukobu uglavnom posjeduje američka vojska.
Drugim riječima – jedni tvrde jedno, drugi drugo, a istina je trenutno negdje između radara, satelitskih snimaka i političkih saopštenja.
Pentagon je zbog toga pokrenuo istragu i tvrdi da američka vojska ne cilja civilne objekte, ali da se provjerava šta se tačno dogodilo.
The arrival of a BGM-109 Tomahawk cruise missile at the IRGC Navy base in Minab on February 28, near which the bombed school was located. pic.twitter.com/9QzlgVBcfH
— Zmei (@zmei_kt) March 9, 2026
I sad dolazimo do one stare ratne matematike:
ako raketa ide prema vojnoj bazi, ali pored baze stoji škola – tragedija je na korak.
Rat ne pita ko ima domaći zadatak.
U cijeloj ovoj priči najtužnije je što su djeca opet postala statistika. Političari vode rasprave, analitičari crtaju putanje projektila, a roditelji traže imena na spisku stradalih.
Jedan vojni analitičar je to jednom opisao jednostavno:
„U ratu se uvijek govori o metama, ali rijetko o ljudima.“
Narodski rečeno – kad rakete krenu, istina obično kasni nekoliko dana.
Zato danas imamo situaciju gdje jedni pokazuju prstom na Iran, drugi na Ameriku, a treći čekaju dok se pojave satelitski snimci i ozbiljna istraga.
Ali bez obzira ko je kriv – škola više nije škola.
A to je već poraz za cijeli svijet.
U ratu svi govore o pobjedi. Ali kad stradaju djeca, tu pobjednika nema.
