AMERIKA JE UDARILA, ALI IRAN NIJE POKLEKAO: Ogromna razaranja nisu donijela odlučujuću pobjedu
Kako prenosi Webtribune, pozivajući se na procjenu novinara Maxa Blumenthala, američko-izraelski udari nisu uspjeli uništiti sposobnosti na kojima Iran zasniva vojno odvraćanje. Ta ocjena ima uporište u stanju na terenu, ali pojedine dramatične tvrdnje iz analize nisu nezavisno potvrđene.
Najnoviji Reutersov presjek pokazuje da je Iran pretrpio teška razaranja, izgubio veliki dio mornarice i protuzračne odbrane te ostao bez dijela vojne infrastrukture. Ipak, Teheran se nije predao, još raspolaže raketama i dronovima, a saobraćaj kroz Hormuški moreuz i dalje je ozbiljno poremećen. Drugim riječima, Iran je teško ranjen, ali nije razoružan niti je rat nedvosmisleno završen.
IRAN JE TEŠKO POGOĐEN, ALI NIJE OSTAO BEZ ZUBA
Američki vojni vrh tvrdi da je uništeno više od 80 posto iranske protuzračne odbrane i veliki dio mornaričkih, raketnih i proizvodnih kapaciteta. Međutim, čak je i predsjedavajući Združenog generalštaba Dan Caine, iznoseći impresivne brojke o razaranjima, priznao da Iran još može izvoditi napade.
To je suština odvraćanja. Iran ne mora potopiti američku flotu niti ostvariti klasičnu vojnu pobjedu. Dovoljno je da sačuva sposobnost da pogodi američke baze, izraelske gradove, energetsku infrastrukturu ili brodove u Zalivu i tako cijenu nastavka rata učini politički neprihvatljivom.
Američke procjene iz ranije faze sukoba pokazivale su da je pouzdano potvrđeno uništenje približno trećine iranskog raketnog arsenala, dok sudbina velikog dijela preostalih raketa nije bila poznata. Dio je mogao biti uništen, dio oštećen, a dio zakopan ili premješten. To se teško može pomiriti s političkim tvrdnjama da je iranska raketna moć praktično nestala.
TAKTIČKI USPJEH NIJE ISTO ŠTO I STRATEŠKA POBJEDA
Američka vojska nesumnjivo može nanijeti Iranu daleko veću štetu nego što Iran može nanijeti Sjedinjenim Državama. Ali pitanje nije ko ima više aviona, bombi i nosača aviona. Pitanje je koliko bi koštalo potpuno uništenje stotina podzemnih skladišta, mobilnih lansera, tunela i raspršenih proizvodnih pogona.
Tu se pojavljuje razlika između taktičkog i strateškog rezultata. Washington je uništio veliki broj ciljeva, ali nije natjerao Iran na predaju, nije trajno uklonio njegovu sposobnost napada i nije osigurao normalan saobraćaj kroz Hormuški moreuz.
Istovremeno su ozbiljno potrošene i američke zalihe preciznog naoružanja. Reuters je objavio da je tokom rata upotrijebljena gotovo cijela raspoloživa zaliha pojedinih kopnenih projektila dugog dometa i nešto manje od polovine američkih projektila Tomahawk. Nastavak udara zato ne bi bio nemoguć, ali bi mogao zahtijevati rizičnije angažovanje aviona i dodatno oslabiti američku spremnost za druge krize.
Ako je cilj bio oslabiti Iran, operacija je ostvarila ozbiljan rezultat. Ako je cilj bio potpuno ukloniti njegov raketni, nuklearni i pomorski potencijal, taj cilj očigledno nije postignut.
NEPOTVRĐENI AVIONI I PRETJERANE PROGLAŠENE POBJEDE
Tvrdnju da je Iran oborio američki F-35 trenutno ne potvrđuju vjerodostojni javno dostupni izvori. Potvrđeni su gubici američkih aviona, uključujući tri F-15E, ali je CENTCOM objavio da su ih kod Kuvajta oborile savezničke snage u incidentu prijateljske vatre. Posade su spašene.
Jednako oprezno treba prihvatiti tvrdnje da je Izrael predlagao operaciju kojom bi sva ključna iranska infrastruktura bila uništena za samo 48 sati ili da se Dan Caine prije sukoba kategorički protivio ratu. Bez dokumenata ili javnog svjedočenja koje to potvrđuje, riječ je o Blumenthalovoj interpretaciji, a ne utvrđenoj činjenici.
Zato najpošteniji zaključak nije da je Amerika vojno poražena, niti da je Iran pobijedio. Washington je pokazao ogromnu vatrenu moć, ali i granice onoga što se može postići bombardovanjem bez još šireg i opasnijeg rata.
Iran je preživio, zadržao sposobnost uzvratnog udara i dokazao da potpuno uništenje njegovog sistema odvraćanja ima cijenu koju ni mnogo moćniji protivnik zasad nije spreman platiti. To nije velika iranska pobjeda. Ali nije ni odlučujuća pobjeda koju je Washington želio prikazati.
Izvori: Reuters, američko Ministarstvo odbrane, CENTCOM, Webtribune
