NISU IMALI DOZVOLU ZA RAD? Tragedija U DOMU ZA STARE otvara bolna pitanja o nadzoru i odgovornosti
Požar u kući u Šavničkoj ulici u Zaječaru, u kojem je jedna osoba izgubila život, a dvije su povrijeđene, ponovo je otvorio pitanje nadzora nad privatnim objektima koji pružaju usluge zbrinjavanja starijih i bolesnih osoba.
Iako okolnosti nesreće još nisu u potpunosti rasvijetljene, dostupne informacije ukazuju na ozbiljan problem: objekat navodno nije imao dozvolu za rad kao ustanova socijalne zaštite.
Prema prvim navodima, požar je izbio u podrumskom prostoru, u blizini kotla za loženje. Ovakvi incidenti nisu rijetkost u starim, improviziranim ili neadekvatno adaptiranim objektima, posebno kada se koriste za smještaj korisnika koji zahtijevaju stalni nadzor.
Rizici od požara, tehničkih kvarova i kašnjenja u evakuaciji višestruko su veći u objektima koji nisu građeni niti certificirani za takvu namjenu.
Još veću zabrinutost izaziva činjenica da se na toj adresi, prema lokalnim izvorima, već duže vrijeme pružala određena vrsta skrbi o starijim osobama, iako bez odgovarajućih dozvola. Time je stvoren sivi prostor u kojem niko formalno ne snosi potpunu odgovornost, a u kojem su najranjiviji – korisnici – prepušteni sistemu povjerenja umjesto sistemu kontrole.
Reakcija Centra za socijalni rad u Zaječaru bila je brza: institucija je saopćila da stradalo lice nije bilo njihov korisnik te da su osobe koje jesu bile u njihovoj evidenciji odmah izmještene i zbrinute u drugoj hraniteljskoj porodici.
Ovaj odgovor potvrđuje institucionalnu distancu od objekta, ali istovremeno skreće pažnju na širu dilemu – ko nadzire privatne prostore u kojima se, formalno ili neformalno, pružaju usluge brige o starima?
Ovaj slučaj ukazuje na nekoliko sistemskih pukotina. Prvo, na nedovoljnu koordinaciju između nadzornih organa, lokalnih zajednica i zdravstveno-socijalnih službi.
Drugo, na ekonomske i demografske trendove koji povećavaju potražnju za alternativnim oblicima smještaja, što istovremeno otvara prostor za nelegalno ili polulegalno pružanje usluga. Treće, na nedovoljnu transparentnost – jer ako se informacije o ovakvim objektima dobijaju tek nakon tragedije, to znači da institucije nemaju jasan pregled terena.
Ovakvi incidenti moraju biti povod za temeljitiju kontrolu i reviziju prakse. Briga o starijim osobama ne smije biti prepuštena improvizaciji, bez obzira na dobre namjere pojedinaca. Regulacija postoji zato da bi zaštitila upravo one koji se sami ne mogu zaštititi.
Izvori: Hayat.ba
