PUTIN PRIJETI, AMERIKA SE POVLAČI: Ostaje li Evropa sama pred olujom?

Najnovije poruke iz vrha NATO-a dolaze u trenutku kada se evropska sigurnosna arhitektura suočava s najvećim izazovom od kraja Hladnog rata. Sjedinjene Države, koje decenijama predstavljaju kičmu kolektivne odbrane, najavljuju novo preusmjeravanje strateškog fokusa – a Evropa ne može ignorisati moguće posljedice.
Vrhovni zapovjednik NATO-a za Evropu, general Alexus Grynkewich, pokušava umiriti situaciju. Poručuje da smanjenje broja američkih vojnika neće potkopati sigurnost kontinenta i da su evropske vojske i Kanada sposobne preuzeti veći teret:
„Imam povjerenje u sposobnosti Europe i Kanade.“
„Spremni smo danas odgovoriti na svaku krizu ili nepredviđenu situaciju.“
Ipak, iza diplomatskih poruka optimizma stoje veoma ozbiljna pitanja.
Trumpova strategija remeti ustaljeni poredak
Predsjednik Donald Trump već mjesecima najavljuje novu obrambenu strategiju koja uključuje povlačenje dijela američkih snaga iz Evrope i jači fokus na indo-pacifički region. Prvi praktični korak već se desio – povlačenje 800 američkih vojnika iz Rumunije. Bukurešt je, bez uspjeha, pokušao uvjeriti Washington da promijeni odluku.
Evropske zemlje ne kriju zabrinutost. Ne radi se samo o broju vojnika, već o političkom signalu: da li Evropa može i smije računati na američku podršku u trenutku kada se Rusija ponaša sve agresivnije?
Trump je ranije dovodio u pitanje i samo načelo kolektivne odbrane, a njegovi saradnici više puta su davali poruke koje Evropa doživljava kao upozorenje da se počne oslanjati prvenstveno na sebe. Ministar finansija Scott Bessent poručio je dramatično:
„Sada ruski predsjednik Vladimir Putin počinje upadati na granice NATO-a. Jedino što mogu reći jest da se SAD neće uključivati s trupama ili bilo čim sličnim.“
Evropa strahuje od “ukrajinske izdaje”
U evropskim diplomatskim krugovima kruži realan strah – da bi Washington mogao pokušati brzo završiti rat u Ukrajini na način koji pogoduje Moskvi. Prema informacijama evropskih medija, Emmanuel Macron je čak upozorio da su SAD „na rubu izdaje“ Ukrajine.
Dolazak američkog državnog sekretara Marca Rubija u Brisel ovaj tjedan samo je pojačao nervozu. Rubio je preskočio sastanak ministara vanjskih poslova NATO-a – što se gotovo nikada nije dogodilo od 1949. – a njegov zamjenik je otvoreno kritizirao evropske saveznike.
Evropa pokušava ubrzati razvoj vlastite odbrambene industrije jer gotovo dvije trećine evropske odbrambene kupovine ide američkim kompanijama, što znači da EU i dalje finansijski ovisi o Washingtonu čak i kada želi biti samostalnija.
Poljski zamjenik ministra odbrane Paweł Zalewski pokušao je umiriti situaciju:
„Svi procesi u NATO-u funkcioniraju besprijekorno. U praktičnom smislu Amerikanci vrlo dobro ispunjavaju svoje obveze.“
Ko će voditi NATO-ove snage?
Još jedna tema dodatno opterećuje odnose: pitanje kome će pripasti pozicija SACEUR-a – vrhovnog komandanta za Evropu. Ta je pozicija uvijek bila u rukama američkog generala, ali Washington sada sve glasnije sugerira da bi Evropa trebala preuzeti vodeću ulogu.
Američki ambasador Matthew Whitaker nedavno je izjavio da se „veseli danu kada će Njemačka reći da je spremna preuzeti poziciju Vrhovnog savezničkog zapovjednika“, što je evropske glavne gradove natjeralo na razmišljanje: radi li se o diplomatskoj poruci ili pripremi terena za američko povlačenje?
Grynkewich je i tu pokušao ostati neutralan:
„Uvijek postoji preraspodjela uloga… Što se tiče toga tko će obnašati dužnost SACEUR-a, radije bih prepustio političarima da donesu te odluke.“
Putin podiže ton: „Spreman sam za rat“
Sve to događa se dok se rat u Ukrajini približava četvrtoj godini, a obavještajni izvještaji upozoravaju da bi Rusija do kraja decenije mogla biti spremna napasti neku NATO zemlju.
Putin je ovaj tjedan ponovo zaoštrio retoriku i izjavio da je „spreman“ za rat s Evropom.
Grynkewich upozorava da postoji realna mogućnost da Rusija testira član 5 – načelo kolektivne odbrane NATO-a:
„Zabrinut sam da bi Rusija mogla testirati NATO-ovo načelo kolektivne obrane u kratkom, ali i u srednjem i dugom roku.“
Govoreći o hibridnim napadima, dodao je:
„Ako Rusija pokušava stvoriti dileme za nas, možda postoje načini da i mi stvorimo dileme za njih.“
Zaključak: Može li Evropa izdržati sama?
Evropa se nalazi pred historijskom dilemom.
SAD šalju sve jasnije signale da očekuju od EU da preuzme vodeću ulogu u vlastitoj odbrani – dok Rusija paralelno povećava pritisak i testira strpljenje NATO-a.
General Grynkewich pokušava uvjeriti saveznike da nema razloga za paniku, ali tokovi politike često su jači od generalskih poruka. Evropi će u narednim mjesecima biti ključno ne samo da poveća ulaganja u odbranu, već i da politički ojača unutrašnje jedinstvo.
Jer jedno je jasno:
svaka sljedeća godina donosi više neizvjesnosti – i manje garancija da će Amerika biti tu da riješi evropske probleme.



