Ako Izrael nije europska zemlja, kako se već 50 godina takmiči na Eurosongu?

Eurosong na raskršću: Zašto Izrael ostaje u igri – i šta njegov nastup otkriva o Evropi danas?

Pitanje izraelskog sudjelovanja na Eurosongu iz godine u godinu vraća se kao bumerang, ali nikada nije imalo ovoliko političke težine kao danas.

U jeku rata u Gazi i sve snažnijih rasprava o ulozi kulture u međunarodnim odnosima, odluka Europske radiodifuzijske unije (EBU) da Izrael ostane dio natjecanja postala je mnogo više od tehničkog pitanja – postala je simbol toga gdje se, zapravo, povlače granice Europe i šta danas znači “evropska scena”.

Rasprava se dodatno rasplamsala nakon što su Irska, Španjolska, Nizozemska i Slovenija odlučile napustiti natjecanje za 2026. godinu, uz argument da je proces donošenja odluka netransparentan i da nova pravila ne uklanjaju sumnje u moguće političke pritiske. Time se otvorilo pitanje koje je staro pola stoljeća: ako Izrael nije europska država, zašto Europa i dalje smatra da mu je mjesto na njenoj najvećoj muzičkoj pozornici?

Kako je Izrael postao eurovizijska država

Odgovor je prozaičan, i daleko manje politički nego što se danas čini: Izrael sudjeluje jer je njegova nacionalna radiotelevizija članica EBU-a. A članstvo u EBU-u ne određuje geografija, nego medijske i tehničke veze s europskim emiterskim prostorom. Upravo zato na Eurosong imaju pravo izaći i zemlje poput Libanona, Maroka ili Tunisa – no one zbog političkih odnosa s Izraelom to uglavnom ne čine.

Izrael je svoje mjesto u eurovizijskoj porodici zauzeo 1973., i od tada ostvario impresivan učinak: četiri pobjede, domaćinstvo tri puta, te niz pjesama koje su obilježile pop-kulturu. Od historijskog “A-Ba-Ni-Bi” i “Hallelujah”, preko međunarodno prelomne pobjede Dane International 1998., pa do dramatične euforije oko Nette 2018. – Izrael je u narativ Eurosonga upisan duboko i prepoznatljivo.

Napetosti koje prate svaku novu sezonu

No posljednje dvije godine pokazale su koliko se situacija promijenila. U Baselu 2025. izraelska predstavnica Yuval Raphael nastupala je u atmosferi kakvu Eurosong ne pamti: protesti, zvižduci, navodne prijetnje, pojačane sigurnosne mjere i pokušaji unošenja političkih zastava u dvoranu. Slične scene već su se dogodile i godinu ranije, kada je Eden Golan u Švedskoj bila izviždana tokom finala.

Takve situacije otvaraju dva paralelna pitanja. Prvo, da li je moguće očuvati Eurosong kao apolitični događaj u svijetu u kojem je kultura postala jedan od najvažnijih oblika političke komunikacije? I drugo, može li EBU istovremeno insistirati na depolitizaciji, a tolerirati pritiske, proteste i podjele koje se dešavaju oko jedne jedine zemlje učesnice?

Arapske zemlje na papiru mogu sudjelovati – ali realnost je drugačija

Da je Eurosong davno prestao biti mala evropska zabava, pokazuje i činjenica da EBU okuplja države od sjeverne Afrike do Bliskog istoka. No Tunis, Maroko i Libanon, iako imaju formalno pravo sudjelovati, odustaju upravo zbog izraelskog prisustva. Libanon je 2005. odustao jer njihovi zakoni zabranjuju emitiranje izraelskog sadržaja, što bi direktno kršilo pravila EBU-a.

Kada se u obzir uzmu i povijesni incidenti – poput onog iz 1978., kada je jordanska televizija umjesto izraelskog nastupa prikazivala cvijeće – jasno je da problem nije nov, samo je dobio globalnu vidljivost koju ranije nije imao.

Šira slika: šta Eurosong danas predstavlja?

Eurosong je odavno prestao biti samo festival muzike – postao je ogledalo evropskog identiteta, vrijednosti i napetosti. Izraelsko sudjelovanje ne govori samo o jednoj zemlji; govori o tome kako se Evropa definira u 21. stoljeću. Da li je to prostor zajedničkih medijskih standarda? Kulturna zajednica bez strogih geografskih granica? Ili politička arka koja pokušava održati neutralnost, iako je svaka godina sve dalja od neutralnosti?

Povlačenje četiri evropske zemlje za 2026. signal je da Eurosong ulazi u period preispitivanja. Ne samo ko ima pravo sudjelovati, nego i šta ovo natjecanje simbolizira – i može li opstati kao događaj koji spaja, a ne dijeli.

Pitanje za čitatelja

Izrael ostaje dio Eurosonga jer je to omogućeno pravilima EBU-a, ali stvarni problem odavno nije formalni. Pravi izazov je pitanje može li Eurosong i dalje biti mjesto zajedničke zabave u svijetu u kojem svaka kulturna pozornica postaje političko bojno polje.

Hoće li budući Eurosongovi biti mjesta susreta ili novih podjela – pitanje je na koje će odgovor dati publika, emiteri i Evropa sama.