Ogorec upozorava: Ako Putin pobijedi, gubi cijeli Zapad
Ovo je komentar na izjave vojnog analitičara Marinko Ogorec, iznesene povodom odluke čelnika Europska unija da odobre 90 milijardi eura financijske potpore Ukrajini za naredne dvije godine.
Nakon više od 16 sati pregovora u Bruxellesu, dogovor je postignut zajedničkim zaduživanjem 24 od 27 članica, uz protivljenje Mađarska, Slovačka i Češka. To su činjenice. No političke i strateške implikacije ove odluke daleko nadilaze samu brojku.
Ogorec u svojim istupima ne nudi jednostavne odgovore, već upozorava na strukturne slabosti zapadnog pristupa ratu u Ukrajini. Njegova tvrdnja da “SAD-u NATO nije potreban, ali NATO-u jest SAD” reflektira realan odnos snaga unutar saveza NATO.
Promjena američke politike, posebno u kontekstu povratka Donald Trump na čelo SAD-a, prema Ogorcu dodatno relativizira europsku sigurnosnu autonomiju. To nije neprovjerena tvrdnja, već politička procjena utemeljena na javno iznesenim stavovima Washingtona.
Fakt je i da je dio europskih lidera, poput njemačkog kancelara Friedrich Merz, zagovarao korištenje zamrznute ruske imovine kao jamstva za obranu Ukrajine. Ogorec navodi da je taj prijedlog odbijen, što je za Berlin predstavljalo politički poraz. S druge strane, ideju Emmanuel Macron o nužnosti pregovora s Rusijom analitičar opisuje kao “jedino racionalno rješenje”, što ulazi u sferu mišljenja, ali mišljenja koje se sve češće čuje i u europskim diplomatskim krugovima.
Najozbiljnija Ogorceva procjena tiče se resursa. On tvrdi da je rat ušao u fazu “sukoba materijala”, u kojem prednost ima strana s većim i dugoročnijim kapacitetima. Prema toj logici, Vladimir Putin rat ne može izgubiti bez ozbiljnog unutarnjeg potresa, jer mu, kako kaže, “ostanak na vlasti jamči samo pobjeda”. To je snažna, ali argumentirana analiza, a ne senzacionalizam.
Ako se EU odlučuje na novo zaduživanje kako bi nastavila podršku Ukrajini, javni interes nalaže otvoreno pitanje: koliko dugo Europa to može izdržati i postoji li jasna strategija izlaska iz rata? Ogorčeva poruka da bi “trebalo stati na loptu dok su okolnosti još kontrolirane” možda je neugodna, ali je upravo zato vrijedna pažnje.
