Nastavak blokada u Parlamentu BiH: Srpski delegati se nisu vratili nakon pauze, sjednica Doma naroda prekinuta
Ovo što se ponovo desilo u Domu naroda BiH teško da ikoga može iznenaditi, ali svakako može dodatno zabrinuti.
Prekid sjednice zbog nedolaska srpskih delegata nakon pauze još je jedan u nizu primjera kako se institucije države koriste kao poligon za politička nadmudrivanja, a ne kao mjesto gdje se rješavaju stvarni problemi građana.
Činjenice su jasne: sjednica je imala dnevni red, prijedlozi zakona su uredno uvršteni, raspravljalo se o redoslijedu tačaka, ali se sve završilo gubitkom kvoruma. Niko nije fizički spriječen da ostane u sali, niko nije ugrožen – jednostavno se nije došlo. I to je ključni problem. Kada se delegati odluče ne pojaviti, cijeli sistem staje, a odgovornost se razvodnjava do neprepoznatljivosti.
Posebno je simptomatično što se sve dešava oko zakona koji imaju dugoročne posljedice, poput zakona o tržištu električne energije, Sudu BiH i VSTV-u. To nisu sporedne teme, to su temelji funkcionisanja države, pravosuđa i energetskog sektora. Umjesto ozbiljne rasprave, svjedočimo raspravama o redoslijedu tačaka dnevnog reda, dopisima, tumačenjima procedura i, na kraju, demonstrativnom odsustvu.
Narodski rečeno, ovo više liči na igru “ko će koga nadmudriti”, nego na odgovornu politiku. Građanima je potpuno svejedno da li je neka tačka prva, treća ili četvrta, ako se sjednica uopšte ne održi. Njih zanima hoće li struja poskupjeti, hoće li sudovi raditi efikasnije i hoće li pravda biti ista za sve.
Blokade su, nažalost, postale politički alat, a ne izuzetak. Umjesto da se neslaganja rješavaju argumentima i glasanjem, koristi se prazna sala. To možda donosi kratkoročne političke poene, ali dugoročno urušava povjerenje u institucije. Kada se Dom naroda pretvori u mjesto gdje se sjednice prekidaju zbog nedolaska, šalje se poruka da je nefunkcionalnost prihvatljivo stanje.
Ako se ovakav pristup nastavi, BiH neće imati problem s redoslijedom tačaka dnevnog reda, nego s tim hoće li uopšte imati smisla sazivati sjednice. A cijenu toga, kao i uvijek, plaćaju građani, koji od politike očekuju rješenja, a dobijaju – blokade.
