Mi jedemo ono što u EU bacaju: BiH zatrpana sumnjivim mesom
Šta nam stiže na tanjire? BiH preplavljena mesom koje Evropa ne želi
Dok cijene hrane rastu, a građani pokušavaju preživjeti od mjeseca do mjeseca, sve češće se postavlja pitanje – šta mi to zapravo jedemo? Podaci o uvozu mesa u Bosnu i Hercegovinu zabrinuli su i stručnjake i obične ljude. Sve glasnije se govori da BiH postaje odlagalište za mesne proizvode koje razvijene evropske zemlje više ne žele na svojim tržištima.
Prema podacima Vanjskotrgovinske komore BiH, za samo 11 mjeseci ove godine u zemlju je uvezeno čak 70,5 miliona kilograma mesa i jestivih klaoničkih proizvoda, ukupne vrijednosti skoro 562 miliona maraka. U poređenju s 2020. godinom, riječ je o povećanju od gotovo 14 miliona kilograma, dok je vrijednost uvoza skočila za gotovo 300 miliona KM. Istovremeno, domaći farmeri jedva opstaju.
Proizvođači mesa godinama upozoravaju da prekomjeran uvoz ruši domaću proizvodnju, ali i ozbiljno ugrožava zdravlje potrošača. Poseban problem, kako navode, jeste kvalitet mesa koje dolazi u BiH – često duboko zamrznuto i staro i više od šest mjeseci. Mišo Maljčić više puta je javno upozorio na ovu praksu, bez uljepšavanja:
“U BiH se koristi meso zamrznuto i do godinu dana. Problem je što se to meso mora ‘osvježiti’ raznim aditivima i fosfatima, koji mogu biti opasni po zdravlje ljudi. Također, meso koje je dugo zamrznuto, pa se odmrzne, osjeti se na hladnjaču jer poprimi miris od dugog stajanja. To meso u Evropi daju kućnim ljubimcima.”
Slična upozorenja dolaze i iz sektora peradarstva. Peradari tvrde da se uvozi smrznuta piletina nepoznate starosti, koja se nakon odmrzavanja prodaje kao svježa ili završava u restoranima i roštiljnicama. Na problem je nedavno ukazala i ministrica finansija RS-a Zora Vidović, iznoseći šokantno iskustvo iz prakse:
“Kada se mljeveno pileće meso doveze iz Nizozemske, to su ploče. Ono je potpuno crno… Tehnolog kaže: ‘kad naspete neki prah u to, ono kad se odledi postane crveno, ljepota ga vidjeti’. Bolje pojesti pečen krompir, nego to meso.”
Iako su farmeri tražili zaštitne mjere, carine i takse na uvoz, vlasti godinama ne reaguju. Rezultat toga su puni hladnjaci sumnjivog mesa i prazne farme domaćih proizvođača. Dok Evropa štiti svoje tržište i građane, BiH ostaje bez zaštite – i na tržištu i na tanjiru. Građani s pravom traže odgovor: ko nas štiti i dokle ćemo pristajati da jedemo ono što drugi bacaju?
