Kako to da za Bajram vlada mir, a tokom pravoslavnih praznika prijetnje i uvrede?

Bajram bez mržnje i galame: ogledalo dostojanstva i licemjerja u Bosni i Hercegovini..

Svake godine, kada dođu veliki vjerski praznici, Bosna i Hercegovina ponovo se suoči s istim pitanjem: ko zaista živi ono što govori, a ko mir spominje samo pred kamerama. Bajrami, koji su po svojoj suštini dani smirenosti, porodice i poštovanja drugog, često postanu tihi kontrast buci i provokacijama koje se u drugim prilikama pravdaju „tradicijom“ ili „slavljem“.

U muslimanskim sredinama, tokom Bajrama, teško ćete čuti pjesme koje vrijeđaju druge narode ili vjere. Ne viđaju se kolone automobila koje prolaze gradovima uz povike, zastave i poruke mržnje. Takav način „slavlja“ jednostavno ne pripada bajramskom duhu, bez obzira na to koliko je neko religiozan ili koliko vjeru nosi samo imenom. Ako se i zapjeva, to su pjesme koje ne ponižavaju nikoga.

S druge strane, javnost godinama svjedoči nečemu sasvim suprotnom u danima koji nemaju veze s muslimanskim praznicima. Dok vjerski predstavnici pred mikrofonima govore o miru, toleranciji i suživotu, njihovi sljedbenici prolaze kroz mjesta teškog stradanja, poput Srebrenice, pjevajući pjesme koje veličaju zločine i vrijeđaju žrtve. Te kolone automobila, ti teferiči i provokacije, duboko vrijeđaju dostojanstvo onih koji su preživjeli rat i izgubili najmilije.

Mnogi građani s pravom postavljaju pitanje: kakav je to mir koji se zagovara riječima, a ruši djelima?

Kako objasniti da se u dane Bajrama ljudi svih vjera mogu slobodno kretati, bez straha od napada ili uvreda, dok u drugim periodima godine napetost u zraku podsjeća na ratnu prošlost, a ne na mirnu sadašnjost?

Bajram, u praksi, pokazuje da je moguće slaviti bez mržnje, bez prijetnji i bez ponižavanja drugih. Upravo zato on postaje tiho ogledalo društva – ogledalo u kojem se jasno vidi ko poštuje mir svaki dan, a ko ga se sjeti samo kada treba održati govor. Dostojanstvo se ne viče, ono se živi.

Izvor informacije: tekst Fahreta Bašić-Smriko

“Ni u jednoj muslimanskoj kući, ulici, gradu ili državi u danima Bajrama nećete čuti pjesme koje vrijeđaju druge, nemuslimane.
Nećete vidjeti kolone auta sa zastavom Bosne i Hercegovine, a muslimane kako vise na prozorima tih auta i urlaju na megafone pjevajući pjesme sa uvredljivim sadržajem.

Ma kakav da je musliman, držao se vjere ili ne, tako Bajram ne obilježava.
Ako i pjeva, pjeva druge pjesme.

Gledam poruke ‘mira’ vjerskih predstavnika pravoslavaca. Svi se polomiše pričajući o miru, toleranciji, poštovanju…, a u praksi im ‘vjernici’ svake godine kroz Srebrenicu udruženo pjevaju zločinačke pjesme dok kolonom automobila prolaze kroz grad i naselja.
Prave teferiče kroz Bosnu i Hercegovinu gdje je glavna tema krv Bošnjaka i pljuvanje po rahmetli Aliji. Fini neki vjernici, nema šta.

Elhamdulillah, mi imamo svoje dostojanstvo, pa za Bajram ne pjevamo ni o Karadžiću ni Mladiću ni njima sličnim, niti pucamo kada izađemo iz džamije po svemu nemuslimanskom.

Nikada se, kao u ovo doba godine, više pred mikrofonima ne priča o miru, a manje se taj mir poštuje. Kada je Bajram svi mogu slobodno da hodaju, ne strahujući da će ga musliman napasti, uvrijediti ili mu ugroziti život.

Ovih dana, kada nije muslimanski praznik, treba se čuvati, jer stanje više podsjeća na rat, nego na toliko propovijedani mir.

Fahreta Bašić-Smriko”