HOHŠTAPLERU BLAGOJEVIĆU: Cerić jasno poručio – Genocid se ne slavi i ne pretvara u praznik!

Reakcija dr. Mustafe Cerića na provokativnu objavu Roda Blagojevića ponovno je otvorila pitanje kako se u Bosni i Hercegovini tretira 9. januar, dan koji u Republici Srpskoj obilježava vlast, dok mnogi u BiH ga smatraju simbolom negiranja genocida u Srebrenici.

Vijest je jasna: Blagojević je na društvenim mrežama usporedio zabranu obilježavanja 9. januara s hipotetičkim zabranama američkog Dana nezavisnosti, tvrdeći da visoki predstavnik, Christian Schmidt, navodno ugrožava prava Srba u RS. Cerić je promptno reagovao, podsjećajući da se genocid ne može pretvarati u praznik i da bi u bilo kojoj zemlji svijeta tragedija poput Srebrenice bila obilježena tugom, a ne slavljenjem.

Lični stav je jasan i emotivan: ovo je više od retoričke rasprave. Za običnog građanina, ovakve izjave pokazuju dubinu moralne i političke odgovornosti koju mnogi akteri zanemaruju.

Dok Blagojević relativizira i koristi američke primjere kao paravan, Cerić direktno podsjeća na činjenice i međunarodne presude koje jasno definiraju Srebrenicu kao genocid. Štaviše, Cerićev odgovor ocrtava razliku između običnog prava i političkih igara: građani RS i cijele BiH imaju pravo na istinu, a ne na reinterpretaciju tragedije radi političkih poena.

Širi društveni kontekst je težak. Ovakve izjave hrane podjele, dok obični ljudi u BiH svakodnevno žive s posljedicama rata i strahom od novih manipulacija. Poruke poput Blagojevićeve ne pogađaju samo političku elitu; one ulaze u društvenu svijest i mogu oblikovati percepciju mladih generacija.

S druge strane, javni istupi poput Cerićevog daju glas onima koji traže moralnu i pravnu jasnoću, podsjećajući da politika ne smije relativizirati zločin, bez obzira na političke interese.

Ova debata tako jasno pokazuje da pitanja povijesti i pravde nisu samo akademska: ona se tiču svakodnevnog osjećaja pravde, sigurnosti i poštovanja prema žrtvama. U vremenu kada mnogi žele prebrisati prošlost radi političke pogodnosti, podsjećanje na istinu postaje ključni čin građanske odgovornosti.

Poruka je jednostavna i životna: Istina se ne može sakriti, a zločin se ne smije slaviti. Čuvanje sjećanja na žrtve i poštivanje pravde uvijek su prioritet, bez obzira na to koliko politika pokušavala drugačije interpretirati prošlost.

Reakciju Cerića pod naslovom ‘Hohštapleru Rodu Blagojeviću’ prenosimo u cijelosti:

(Ne)Gospodine Rod Blagojević,
postavljate pitanje s izrazom naivnosti koji bi bio dirljiv da nije uvredljiv. Pitate šta bi Amerikanci uradili da im neko zabrani proslavu 4. jula. Sjajno pitanje — samo ste ga postavili na pogrešnom kontinentu, pogrešnim ljudima i s pogrešnom namjerom.

Da se Amerikancima dogodila Srebrenica, ne bi se raspravljalo o “različitim narativima”. Ne bi se relativiziralo. Ne bi se vagalo “ko je prvi počeo”. Ne bi se genocid pretvarao u folklor, a zločinci u slavljenike.

Da se Amerikancima dogodila Srebrenica, 9. januar ne bi bio praznik — bio bi dan nacionalne sramote, s crnim trakama, minutama šutnje i krivičnim prijavama za svakoga ko bi se usudio da ga slavi.

Zamislite, Rod, samo na trenutak: Pearl Harbor, ali da agresor svake godine slavi dan napada.

9/11, ali da se krivci ponose datumom, negiraju žrtve i mašu zastavama nad ruševinama.

I još da se pojavi neki “bjelosvjetski hohštapler” iz Evrope da

Amerikancima objasni kako je to “sloboda izražavanja”.

Znate li šta bi Amerikanci uradili?

Ne bi pisali kolumne.

Ne bi “razumijevali kontekst”.

Ne bi pozivali na balans.

Amerikanci bi zakonom, sudom i društvenim konsenzusom jasno rekli: Ovo je genocid. Ovo je zločin. Ovo se ne slavi. Tačka.

Svaki Amerikanac to zna.

Svaki — osim vas.

Vi ste ovdje, (ne)gospodine Blagojeviću, ne da pitate, nego da provocirate. Ne da razumijete, nego da zapalite fitilj. Ne da branite slobodu, nego da relativizirate presuđeni genocid — unatoč jasnim i uvjerljivim međunarodnim presudama.

Zato, umjesto lekcija o 4. julu, ponesite kući jednu jednostavnu istinu s Balkana:

Genocid se ne slavi.

Genocid se ne negira.

Genocid se ne pretvara u praznik.

Shame on you, Blagojeviću.

A sad — get lost.