MALA (SITNOCVJETNA) MLJEČIKA: Može da pomogne kod oboljenje bešike i bubrega.

ZDRAVLJE, BILJKE: Jednom sam dobila pismo od čovjeka, oca porodice, u kojem je doslovno pisalo:”Preklinjem vas sklopljenih ruku jer mi mozdda mozete pomoci i odvesti me na put ka ozdravljenju i mojoj napacenoj porodici pokloniti ponovo zdravog oca”.

Prethodno mi je opisato historiju svoje bolesti: godine 1961. je usljed kupanja u vodi koja sadrzi radijum njegova hronicna upala prostate presla u akutnu fazu. Lutao je iz bolnice u drugu, ali nijedan ljekar nije zelio da ga operise. Bio je očajan. Pri svakom praznjenju crijeva, u njegovoj stolici je bilo krvi i gnoja.

Zbog upotrebe raznih medikamenata, dobio je i cir na dvanaestopalačnom crijevu, bila mu je unistena crijevna flora a jetra pretrpjela velika ostecenja. Bio je blize smrti nego zivotu, pa je na zahtjev ljekara morao da prekine uzimanje svih lijekova.

A onda je, kako mi je pisao, bio operisan na “elektricni” nacin. Uprkos operaciji, upale se nisu smirile. Od tableta i injekcija, njegovo stanje se pogorsalo i po drugi put.

Poceo je da pije caj od koprive i caj za besiku, od kojih se njegovo stanje popravilo toliko da sada opet moze raditi. Otac porodice, koji je prosao kroz teska iskusenja, po svoj prilici bio bi postedjen svih patnji da je znao za mlječiku i zato da njome iz osnova mogu da se izlijece sva oboljenja prostate.

Mlječika, koja doskora nije bila opstepoznata kao ljekovita biljka i nije bila pominjana ni u jednoj od postojecih knjiga o ljekovitom bilju, tek je predstavljanjem u prvom izdanju moje brosure “Zdravlje iz Bozije apoteke” krenula u pobjednicki pohod kao ljekovita biljka protiv oboljenja prostate.

Za veoma kratko vrijeme postala je poznata u cijeloj Evropi, pa i izvan nje, u velikoj mjeri zahvaljujuci tome sto je pomogla mnogim ljudima koji su patili od navedenih oboljenja. U posljednje vrijeme ova biljka se pojavljuje u knjigama o ljekovitom bilju i u stručnim časopisima.

Zbog velikog broja vrsta ove biljke, nastupila je određena nesigurnost. Među ljekovite spadaju: rozacrvena mlječika (Epilobium roseum), sitnocvjetna ili mala mlječika (Epilobium parviflorum), planinska mlječika (Epilobium montanum), tamnozelena mlječika (Epilobium obscurum), mlječika sa kopljastim listom (Epilobium lanceolatum), brdska mlječika (Epilobium collinum), pescarska mlječika (Epilobium fleischeri), močvarska mlječika (Epilobium palustre) i alpska mlječika (Epilobium anagallidifolium).

Sve ljekovite mljecike se mogu prepoznati po tome sto su im cvjetovi sitni i crvenkaste, blijedoroza ili gotovo bijele boje. Smjesteni su na duguljastim uskim sjemenim mahunama nalik na zakivke, iz kojih, kada se raspuknu, vrcaju sjemenke obrasle bijelim vunastim dlacicama. Interesantno je da je u Tirolu mljecika poznata kao “zenska kosa”.

Od navedenih ljekovitih vrsta skupljaju se svi dijelovi biljke, dakle stabiljka sa listovima i cvjetovima, pri cemu se mora paziti da se bere iz sredine – uostalom moze lako da se lomi – kako bi ponovo mogla da tjera bocne izdanke. Biljke se rezu svjeze.

Cak ni kod teskih oboljenja ne smije se piti vise od dvije solje caja dnevno; jedna solja ujutru, nataste, i jedna uvece. To, medjutim, ne znaci da covjek ne treba da ode kod ljekara. U svakom slucaju, bolesnik koji je obolio od neke teske bolesti mora za savjet da se obrati ljekaru.

Ne smijete skupljati dvije vrste mljecike koje se inace sa ostalim vrstama koje imaju sitne cvjetove ne mogu lako pobrkati. To su mlječika sa ostrim dlačicama (Epilobium hirsutum) i sumska mlječika (Epilobium angustifolium). U prve su cvjetovi velicine nokta na palcu, i jarkocrvene boje.

Cesto se moze naci u obliku cvjetnog bokora visokog do 150 cm u i na plitkim vodama; stabiljka i listovi su mesnati, na nalicju lako obrasli dlacicama. Poznati austrijski botanicar Rihard Vilfort u svojoj knjizi ne spominje malu ili uskolisnu mljeciku iako ju je kao ljekovitu biljku veoma dobro poznavao.

Kako je rekao, neko bi mogao da je pobrka sa “ostrodlakom” mljecikom koja, nasuprot maloj, ima pet puta vece cvjetove, mesnatu stabiljku i listove, kao i znatno vecu visinu ali joj je dejstvo suprotno.

-Sumska mlječika, u narodu zvana i krvava mljecika i nemanovo zelje, visoka je do 150 cm i raste na sumskim proplancima, na ivicama suma, na ogolelim padinama i na padinama gdje raste malina.

Veliki purpurnocrveni cvjetovi skupljeni su u rastresiti grozd kupastog oblika, a uspravna stabiljka je takodje crvena. U vrijeme cvjetanja, mnostvo cvjetova ove mljecike, koja inace raste veoma bujno, naoko izgleda kao vatrenocrvena povrsina. Njeno narodno ime “nemanovo zelje” jasno ukazuje na to da se ne smije upotrebljavati kod oboljenja prostate.

Bila sam mlada zena kada je moj svekar, tada muskarac, kako se to obicno kaze, u najboljim godinama, umro od patoloskog povecanja prostate, dakle od hipertrofije prostate.

Jedan susjed, koji je bio odlicno upucen u narodnu medicinu, pokazao mi je malu mljeciku i rekao:”Da je vas svekar bio caj od ove biljke, danas bi jos bio ziv. Zapamtite ovu biljku! Vi ste mlada zena i njome mozete pomoci mnogim muskarcima.”

Ali, kao sto se to vec desava kad je covjek mlad i zdrav, nisam vise mislila na ovu biljku. Moja majka jeste! Skupljala ju je svake godine i pomagala mnogima koji su imali neko oboljenje besike ili bubrega.

Bilo je mnogih slucajeva da je ljudima predstojala operacija i onih kod kojih se urin izlucivao na kapi; jedna jedina solja caja bila je dovoljna da osjecaju olaksanje. Razumije se da je za izlječenje neophodno piti caj od mlječike tokom duzeg vremenskog preioda.

Jedan apotekar iz Minhena pokazao mi je mjesto u staroj debeloj knjizi u kojoj je jos oko 1880. mljecika bila navedena kao ljekovita. Kasnije su je sasvim potisnuli sinteticki medikamenti. U svim slojevima stanovnistva mljecika je ponovo postala poznata zahvaljujuci mojim pohodima, predavanjima i izdanjima.

Moja uputstva i savjeti naisli su na veliki odjek, jer smo moj muz i ja, na nasu radost, nalazili mljeciku gdje god smo isli – u brdima, na sumskim stazama, na rubovima potoka i ogoljelim padinama, pa cak i na Pestlingbergu (Pestlingberg) i na Frajnbergu (Freinberg) u Lincu. Brali smo samo sredisnje izbojke.

Svako ko zna ovu ljekovitu biljku cijenice je i pazljivim branjem je postedjeti od izumiranja. Posle branja, biljka iste godine naraste jos dva do tri puta, a ako se njen korijen ne izvadi iz zemlje, ona ce se pojaviti i narednog proljeca.

Evo jednog dopisa iz Svarcvalda (Schwarzwald): ” Moja snaha je u toku zracenja koje je uslijedilo kao terapija materice pretrpjela ostecenja, i to tako sto je dobila jednu pukotinu na crijevu i jednu na besici. Imala je tako jake bolove u besici da je ljekar morao da joj propise morfijum.

Po vasoj ilustraciji iz “Bozije apoteke” trazili smo malu mljeciku, pronasli je i posle nedjelju dana, posto je pila caj, bolovi su joj prestali.To je zaista pravo cudo iz Bozije apoteke!”

Mnogi kojima je prostata oboljela mogu da ozdrave pomocu male mljecike, pa cak i da izbjegnu operaciju. A ako je ona vec izvrsena, caj od mljecike ce otkloniti zarenje i druge postoperativne tegobe. U svakom slucaju, medjutim, pacijent mora da konsultuje ljekara.

Jedan rekonvalescent pise iz Koburga (Coburg): “Mala mljecika mi je pomogla kod tegoba koje sam imao zbog prostate. Zbog infarkta srca, lezao sam u pokrajinskoj bolnici u Koburgu.

Prostata mi je takodje bila oboljela, ali me ljekari nisu mogli operisati zbog slabog srca. Rekli su da ce morati da mi ugrade kateter ako mi se stanje ne poboljsa. Saznao sam, tada, za izvanrednu malu mljeciku koja je toliko pomogla kod slicnih bolesti.

Poceo sam da pijem tri solje caja dnevno; za nekoliko dana oslobodio sam se svih tegoba koje sam imao sa prostatom. – Nasem Gospodu se iz sveg srca zahvaljujem. Neka Bog da da vi, gospodjo Treben, sa malom mljecikom pomognete jos mnogim ljudima koji su u istoj nevolji u kojoj sam bio ja. Nevjerovatno je koliko pomazu ljekovite bijke, koje nam je Bog dao, kada skolska medicina vise ne moze da pomogne.”

KAKO DA UPOTREBITE MLJEČIKU..

Pripremanje čaja: jedna puna mala kasika popari se sa četvrt litre vode i ostavi da odstoji kratko vrijeme. Dnevno treba piti samo dvije solje, ujutro nataste i uveče, pola sata prije večere.

Izvor: Zdravlje iz Bozije apoteke – Marija Treben