SARAJEVO SAFARI: Aleksić naredio da Vučić slobodno vodi strance na Jevrejsko groblje
Dokumenti, svjedoci i strah od istine: Kako se ponovo otvara mračna priča o “sarajevskom safariju”
Tri decenije nakon rata, Sarajevo ponovo sluša priču od koje se ledi krv u žilama. Ne zato što je nova, već zato što nikada nije do kraja rasvijetljena. Govori se o organizovanom ubijanju civila, o strancima koji su dolazili da “love ljude”, i o mreži koja je to omogućavala. U središtu nove rasprave našla su se imena svjedoka koji više nisu živi, nestali dokumenti i jedan papir koji, ako je autentičan, baca tešku sjenu na tadašnje političke i vojne strukture.
Hrvatski novinar Domagoj Margetić već od sredine devedesetih istražuje ono što je među upućenima poznato kao “sarajevski safari”. Tokom boravaka u ratnom Sarajevu razgovarao je s Nedžadom Ugljenom, tada visokopozicioniranim obavještajcem, koji je prikupljao izjave i dokaze o strancima dovođenim na linije s kojih su snajperima gađani civili. Prema tim navodima, cijela operacija imala je jasnu logistiku, političku zaštitu i konkretna imena.
Godinama kasnije, nakon Ugljenove nasilne smrti, njegovi spisi su – nestali. Institucije šute ili odgovaraju birokratskim frazama. Margetić tvrdi da je zbog toga dokumentaciju, svjedočenja i opis cijele strukture predao tužilaštvu u Milanu, gdje se predmet i danas vodi. Posebno je sporan jedan dokument: naredba kojom se, kako se navodi, traži da se Aleksandru Vučiću osigura slobodno kretanje po Sarajevu i okolnim linijama dok dovodi strance na Jevrejsko groblje – tada jednu od ključnih snajperskih tačaka.
Srbijanski advokat Čedomir Stojković dodatno podsjeća na ulogu tadašnjih partijskih funkcionera, objašnjavajući da logistika prevoza dobrovoljaca, pa i stranaca, nije mogla postojati bez znanja vrha stranke. Javnost posebno uznemiravaju svjedočenja zarobljenih boraca koji su tvrdili da su sami plaćali da bi učestvovali u ubijanju civila – rečenica koja i danas odzvanja kao optužnica savjesti.
Dok italijansko tužilaštvo navodno priprema naredne korake, najveća nepoznanica ostaje reakcija institucija u Bosni i Hercegovini. Hoće li pomoći ili kočiti? U Sarajevu, ali i širom regiona, raste osjećaj da istina godinama bježi pravdi. A svaka nova nervozna reakcija prozvanih samo dodatno hrani sumnju da se ispod tepiha i dalje skriva nešto mnogo veće od politike – odgovornost za mrtve civile.
Izvor informacije: crna-hronika.info / Federalna televizija (emisija Plenum)
