Izjave Željke Cvijanović ponovo su otvorile staro pitanje: da li je problem BiH zaista “nametnuta sila spolja” ili uporna nesposobnost domaćih vlasti?

ŽELJKA CVIJANOVIĆ UZBURKALA JAVNOST: Retorika dijaloga, praksa moći i selektivno pamćenje..
Izjave Željke Cvijanović ponovo su otvorile staro pitanje: da li je problem Bosne i Hercegovine zaista “nametnuta sila spolja” ili uporna nesposobnost domaćih vlasti da upravljaju onim što im je već povjereno? Njene poruke o dijalogu, demokratiji i “disanju institucija” zvuče uzvišeno – gotovo kao politička poezija – ali se sudaraju s realnošću u kojoj institucije Republike Srpske godinama rade selektivno, sporo i često isključivo u interesu vladajuće elite.
Posebno upada u oči niz retoričkih pitanja koja Cvijanović postavlja drugima, a rijetko sebi.
Izjava posebno naznačena: „Otkud im pravo da to govore? Šta pokušavaju time, koju poruku šalju?“
Ova pitanja, upućena političkim i vjerskim neistomišljenicima, zvuče dramatično, ali ostaju prazna kada se ne primjenjuju na vlastite poteze. Jer, ako već govorimo o pravu – otkud vlastima pravo da deceniju i po ponavljaju iste fraze dok se sistem urušava?
Cvijanović insistira da je dijalog jedino rješenje i da su “sva nametnuta rješenja katastrofalna”. Međutim, paradoks je očigledan: vlast u RS godinama bez problema nameće odluke unutar entiteta, ignoriše kritike, marginalizuje opoziciju i guši medije. Dijalog je, izgleda, poželjan samo kada dolazi izvana – i to pod uslovom da se unaprijed zna ishod.
Kada govori o “zaštiti stanovništva”, povećanju plata, penzija i infrastrukturnim projektima, ostaje neizgovoreno ko je odgovoran za niz propalih ili devastiranih sistema u RS, među kojima se često navode:
PROPALA I UNIŠTENA PREDUZEĆA / PROJEKTI U RS (UZ ODGOVORNOST VLASTI)
Bobar banka / Banka Srpske – propast zbog enormnih nenaplativih kredita povezanim licima, političkog uticaja na upravljanje i potpunog zakašnjelog reagovanja regulatornih i izvršnih institucija.
Željeznice Republike Srpske – višegodišnji milionski gubici, stranačko zapošljavanje, neefikasno upravljanje i konstantno “spašavanje” novcem poreskih obveznika bez stvarnih reformi.
Šume Republike Srpske – kontinuirani finansijski minusi, kriminalne sječe, loša kontrola i revizorski izvještaji koji godinama upozoravaju na sistemski kolaps.
Elektroprivreda Republike Srpske – pogrešne investicione odluke, političko upravljanje, pad proizvodnje i narušena likvidnost, uprkos monopolskoj poziciji.
Rafinerija Brod – netransparentna privatizacija, dugovi, ekološka šteta i zavisnost od političkih odluka bez dugoročnog plana opstanka.
Alumina (Zvornik) – višegodišnja kriza upravljanja, sumnjivi dugovi i političko pokroviteljstvo koje je ugrozilo jedno od rijetkih industrijskih preduzeća sa realnim potencijalom.
Robne rezerve RS – netransparentno poslovanje, loše odluke tokom kriznih perioda i ozbiljne primjedbe revizije na zakonitost rada.
Andrićgrad (Višegrad) – projekat sa snažnom političkom promocijom, ali bez jasne finansijske transparentnosti i dugoročne ekonomske održivosti.
Aerodrom Trebinje – godinama najavljivan kao strateški projekat, bez konkretnih rezultata, jasnog modela finansiranja ili realne potrebe.
Zdravstveni fondovi i bolnice RS (sistemski problem) – stalni dugovi, loše upravljanje i prebacivanje odgovornosti na “više sile”, dok građani snose posljedice.
Za sve ove slučajeve uvijek je kriva “globalna scena”, “stranci”, “krize” – nikada domaća vlast.
Na kraju, kada Cvijanović poziva na smirivanje i demokratsko ponašanje, teško je ne primijetiti ironiju: demokratija se brani riječima, ali se guši praksom.
A satirična poruka za kraj?
Ako su institucije zaista na aparatima, možda im ne treba da “prodišu” – možda im samo treba promjena ljekara. I terapija zvana: odgovornost.
IZVORI I OSNOVA ZA NAVODE: Transparency International BiH – analize javnih preduzeća, Capital.ba, BN televizija, Buka magazin, Nezavisne novine / EuroBlic
Ovi navodi ne predstavljaju sudske presude, već utvrđenu političku, upravljačku i institucionalnu odgovornost, potvrđenu kroz zvanične izvještaje i dugogodišnje javne rasprave.



