Pola marke zapalilo Srpsku: borci poručuju – dosta je poniženja

Pola marke po mjesecu ratišta: kako je borački dodatak zapalio bijes u Republici Srpskoj..
Odluka Vlade Republike Srpske da poveća borački dodatak izazvala je buru kakvu javnost dugo nije vidjela. Umjesto olakšanja, među bivšim borcima i njihovim porodicama zavladali su ogorčenje i osjećaj dubokog poniženja. Razlog? Povećanje koje, kako mnogi kažu, ne vrijedi ni jedne šolje kafe mjesečno.
Prema odluci vlasti, osnovica boračkog dodatka od februara 2026. raste sa 3,5 na 4 KM po mjesecu provedenom na prvoj borbenoj liniji. To znači povećanje od svega 0,5 KM po mjesecu ratišta, što Vlada predstavlja kao rast od 14,3 posto. Pravo na dodatak ima više od 177 hiljada korisnika, a za tu svrhu planirano je skoro 300 miliona maraka godišnje.
Međutim, brojke nisu umirile one koji su rat proveli u rovovima. Društvene mreže ubrzo su se pretvorile u javni zid plača, bijesa i gorčine. Borci poručuju da ih vlast tretira kao teret, a ne kao ljude koji su, kako kažu, krvlju platili današnji mir. Posebno ih boli poređenje sa visokim platama političara, direktora javnih preduzeća i partijskih kadrova, dok se njima nudi simboličan iznos.
Mnogi ističu da se godinama osjećaju prevarenim i utišanim, te da su boračka udruženja izgubila kredibilitet. Posebne kritike upućene su ministru rada i boračko-invalidske zaštite Radanu Ostojiću, kojeg dio boraca vidi kao produženu ruku politike, a ne kao svog istinskog zastupnika.
U komentarima se sve češće spominje i mogućnost izlaska na ulice. Borci poručuju da se ne boje protesta, jer su se, kako kažu, već suočili s mnogo gorim stvarima. Za njih, ovo više nije pitanje novca, već dostojanstva.
Raspudić i Vukanović razotkrili tajne političke igre Hrvatske i BiH
Pola marke po mjesecu ratišta otvorilo je staru ranu koja nikada nije zacijelila. Umjesto priznanja i poštovanja, bivši borci osjećaju da su gurnuti na marginu društva koje su stvarali. Ako se nezadovoljstvo nastavi ignorisati, protesti bi mogli postati sljedeći korak – i poruka da strpljenje onih koji su nekad nosili pušku ima svoje granice.
Izvor informacije: Slobodna-Bosna.ba



