Blef ili stvarna opasnost: šta Dodik zaista može, a šta ne može
Predsjednik SNSD-a govori o ukidanju Suda BiH i napuštanju državnih struktura..
Blef ili stvarna opasnost: šta Dodik zaista može, a šta ne može
Najave Milorada Dodika o napuštanju državnih institucija, ukidanju Suda i Tužilaštva BiH, vraćanju vojske Republike Srpske i mogućoj samostalnosti entiteta zvuče kao direktan udar na državu. Međutim, da bi se razumjela stvarna težina tih izjava, potrebno je hladno razdvojiti ono što je politički blef od onoga što predstavlja realnu i dugoročnu opasnost.
Prije svega, blef je tvrdnja da entitet može jednostrano ukinuti državne institucije. Sud BiH, Tužilaštvo BiH, Oružane snage i poreski sistem nisu politički dogovori koji se mogu povući jednostranom odlukom, već dio ustavnog i pravnog poretka države. Za njihovo ukidanje potrebne su ustavne promjene, dvotrećinske većine i međunarodni konsenzus – a toga nema. Blef je i priča o brzom međunarodnom priznanju samostalne RS. Ne postoji ozbiljna država koja bi priznala secesiju nastalu kršenjem Dejtonskog sporazuma i Ustava BiH.
Blef je i ideja da se “izvornim Dejtonom” opravda secesija. Dejton je zaustavio rat i uspostavio entitete, ali nigdje ne daje pravo na razgradnju države. Pozivanje na Dejton u tom kontekstu nije pravni argument, već politička manipulacija.
Međutim, stvarna opasnost ne leži u formalnim potezima koji se ne mogu sprovesti, nego u procesu koji se već odvija. Napuštanje institucija, blokade odlučivanja, povlačenje kadrova, osporavanje državnih zakona i kontinuirano ponavljanje narativa da je BiH neuspješna i nametnuta država – to je strategija iscrpljivanja. Ona ne ruši državu odjednom, ali slabi njenu funkcionalnost i kredibilitet.
Posebno je opasna promjena percepcije u međunarodnim krugovima. Ako se stvori utisak da je problem u samoj ideji BiH, a ne u destruktivnim politikama pojedinaca, reakcije postaju sporije, blaže i opreznije. To Dodiku ne donosi formalnu pobjedu, ali mu donosi vrijeme, toleranciju i prostor za dalje poteze.
Najveći rizik, međutim, nije Dodikova retorika sama po sebi. Najveći rizik je navikavanje javnosti na secesionistički govor i odsustvo jasne, strateške i ozbiljne reakcije s druge strane. Kada prijetnje postanu “uobičajene”, one prestaju šokirati – a tada postaju opasne.
Zaključno, Dodik ne može sam srušiti Bosnu i Hercegovinu. Ali može, ako se potcijeni, dugoročno potkopavati njene temelje. Upravo zato odgovor ne smije biti emotivan ni površan, već pravno čvrst, politički promišljen i međunarodno usmjeren. To je razlika između panike i ozbiljne države.
Izvor informacije:
domaći mediji / javni nastup Milorada Dodika
