Dodik poručio: „Šta me briga za ćumez u Sarajevu“ – uslijedila žestoka reakcija

Kad čovjek pročita ove izjave, prvo pomisli: u Bosni i Hercegovini politika često više liči na kafansku raspravu nego na ozbiljan razgovor o budućnosti države. Jedni drugima lijepe etikete, podižu ton, a običan narod ostaje da gleda i pita se – ima li iko plan osim prepucavanja?

Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik ponovo je izazvao reakcije oštrim riječima. Govoreći o ministru vanjskih poslova Elmedin Konaković, Dodik je rekao: „Dugo ne komentarišem tog luzera… on je koristan. Korisni idiot.“ Time je jasno dao do znanja koliko su politički odnosi zategnuti.

Ali tu nije stao. Dodik je dodao i rečenicu koja je vjerovatno najviše odjeknula: „Šta me briga kako oni žive u tom ćumezu u Sarajevu.“ Uz to je ponovio stav da sve ide ka „mirnom raspadu“ Bosne i Hercegovine.

Sad, samo kažem – kad političar govori o raspadu države, makar i „mirnom“, to nije mala stvar. Takve riječi uvijek zapale atmosferu. U zemlji koja je već prošla rat, svaka priča o raspadu ili podjelama zvuči kao sipanje benzina na vatru.

S druge strane, Dodik tvrdi da Konaković svojim potezima zapravo ruši BiH. Čak je ironično rekao: „Podržaću ga, on uspješno ruši BiH.“ To je tipična politička ironija – kao kad nekome kažeš „samo ti tako nastavi“, a zapravo misliš suprotno.

Konaković je, međutim, sa svoje strane poslao sasvim drugačiju poruku. On je u Parizu pozvao Evropsku uniju da reaguje protiv, kako je rekao, „Rusije u srcu Evrope“. Time je jasno aludirao na uticaj Moskve i optužio Dodika da blokira evropski put zemlje.

Njegova poruka EU je bila prilično direktna: „Ako će pustiti da po nalogu Moskve Dodik blokira integracije, EU treba priznati da je nemoćna.“

Samo kažem – kad domaći političari počnu da rješavanje svojih sporova traže preko Brisela, Moskve ili NATO-a, to često znači da su odnosi unutar zemlje već duboko zapeli.

Dodik je u istom razgovoru odbacio i tvrdnje da Bosna i Hercegovina ide ka NATO-u, rekavši: „Nismo za NATO, laže.“ Po njemu, nikakva odluka o članstvu nije donesena.

I sad se običan čovjek opet nađe između dvije potpuno različite priče. Jedni govore da je problem ruski uticaj i blokada evropskog puta. Drugi tvrde da Sarajevo nameće političke odluke bez dogovora svih naroda.

Samo kažem – dok političari jedni druge zovu „luzerima“, „šovinistima“ ili „korisnim idiotima“, narod u međuvremenu gleda cijene u prodavnici, račune i kartu za autobus za Njemačku ili Austriju.

A kad Dodik kaže da ljudi sjede po kafićima i misle da je to najveće dostignuće u BiH, možda u tome ima i malo istine. Ali opet – teško je voditi „intelektualnu borbu“, kako on kaže, kad mnogi vode borbu da prežive mjesec.

Na kraju, ostaje pitanje: ko ovdje zaista brani državu, a ko je samo koristi kao političku pozornicu?

Jer kad se sve sabere, narod sluša – ali sve manje vjeruje.