“Ovo je bio test!” Trump zaprijetio NATO-u

“Plati pa odlučuj”: nova pravila igre?
Ponovo se diže prašina oko ideja Donald Trump, a ovaj put na udaru je sam temelj NATO saveza. Suština priče je jednostavna, ali opasna – ko ne daje dovoljno novca za odbranu, ne bi više imao pravo da odlučuje.
Drugim riječima, Trump gura model u kojem bi bogatije i vojno jače članice imale glavnu riječ, dok bi ostali praktično bili skrajnuti. To uključuje čak i ključne odluke poput vojnih misija ili aktiviranja kolektivne odbrane. Za savez koji se decenijama zasnivao na jednakom glasu svih članica, ovo je prilično radikalan zaokret.
Pukotine unutar saveza
Problem je što ova ideja dolazi u trenutku kada su odnosi unutar NATO-a već napeti. Evropske zemlje formalno ispunjavaju raniji cilj izdvajanja, ali Trump sada traži mnogo više – čak pet posto BDP-a, što je za mnoge nerealno.
Dodatno ulje na vatru dolazi iz njegovih poteza i prijetnji – od mogućeg povlačenja američkih trupa iz Evrope do preusmjeravanja novca koji je bio namijenjen podršci Ukrajini. Sve to šalje poruku da SAD više ne žele igrati istu ulogu kao ranije.
U pozadini svega je i nezadovoljstvo jer saveznici nisu podržali američke poteze na Bliskom istoku, posebno oko Hormuškog moreuza. To je očigledno bio “test lojalnosti” koji, iz Trumpove perspektive, nije prošao.
Svijet ide ka novom rasporedu moći?
Ako bi se ovakav model zaista pokušao uvesti, gotovo je sigurno da bi izazvao ozbiljan otpor. NATO funkcioniše na principu konsenzusa, što znači da bi mnoge zemlje mogle blokirati promjene. Ali i sama ideja već pravi štetu – jer otvara pitanje povjerenja među saveznicima.
Istovremeno, dok se unutar saveza vode rasprave, SAD pojačava vojno prisustvo na Bliskom istoku i razmatra dodatne poteze prema Iranu. To pokazuje da Washington sve više djeluje samostalno, bez čekanja šire podrške.
Ako se ovakav trend nastavi, moguće je da NATO iz saveza jednakih preraste u strukturu gdje dominira nekoliko ključnih igrača, dok ostali gube utjecaj. A to bi dugoročno moglo promijeniti cijelu sigurnosnu arhitekturu svijeta.
Na kraju ostaje pitanje: da li je ovo pokušaj reforme zastarjelog sistema ili početak njegovog raspada? I koliko su evropske zemlje spremne da plate cijenu – doslovno i politički – da bi zadržale utjecaj u savezu?



