“Jest ćemo travu, ali ćemo napraviti atomsku!” – Priča o čovjeku koji je nuklearno uzdigao Pakistan
Godina je 1974. Indija objavljuje uspješan nuklearni test. Vijest prolazi kroz Pakistan kao šok talas. Građani su uplašeni. Vlasti zatečene. U cijeloj zemlji vlada osjećaj poniženja i nemoći.
Ali u dalekoj Evropi, jedan čovjek ne sjedi skrštenih ruku. Njegovo ime – Abdulkadir Khan, briljantni nuklearni inženjer koji je radio u tajnom holandskom postrojenju. Ono što je uslijedilo bilo je ništa manje od filmske priče.
Khan, svjestan rizika, odlučuje da ukrade tehničke nacrte centrifuge za obogaćivanje urana – ključne tehnologije za izradu atomske bombe. Suočava se sa mogućim zatvorom, progonom i smrću, ali njegova odlučnost je jača od straha. Vraća se u Pakistan, bez laboratorija, bez opreme, ali s jednim ciljem: da njegov narod više nikada ne živi pod sjenkom nuklearne ucjene.
“Jest ćemo travu, ali ćemo napraviti bombu”, rekao je. Te riječi postaju moto jedne nove ere.
U Kahuti, usred pustinje, nastaje tajni nuklearni kompleks. Naučnici i inženjeri, pod najstrožim embargom, rade u tišini. Svaki komad opreme je krijumčaren, svaki napredak mukotrpno ostvaren. Ali iz dana u dan, projekt raste.
Godine 1998., 28. maja, Pakistan odgovara. Pet nuklearnih eksplozija potresa Balochistan. Svijet je šokiran. Pakistan postaje sedma nuklearna sila. Nacija slavi.
Abdulkadir Khan izlazi pred kamere i kaže: “Ova pobjeda pripada narodu. Samo sam ispunio svoju dužnost.” Time postaje heroj, ne samo naučni, već i nacionalni simbol otpora i časti.
Danas, Khan ostaje upamćen kao čovjek koji je iz ničega stvorio snagu. Za neke kontroverzan, za mnoge svetac – ali za Pakistan, zauvijek otac nuklearnog programa.
Rahmet mu duši.
Abdulkadir Khan (dr. Abdul Qadeer Khan) bio je pakistanski nuklearni fizičar, metalurg i inženjer, poznat kao “otac pakistanske nuklearne bombe”. Rođen je 1. aprila 1936. u Bhopalu (tadašnja Britanska Indija), a umro 10. oktobra 2021. u Islamabadu.
Nakon podjele Indije i stvaranja Pakistana 1947. godine, njegova porodica se preselila u novu državu. Studirao je u Evropi – najprije u Njemačkoj, a zatim u Holandiji, gdje je radio u nuklearnoj industriji, posebno na obogaćivanju urana korištenjem centrifuga.
Krajem 1970-ih, nakon što je Indija 1974. godine izvršila svoj prvi nuklearni test, Khan se vratio u Pakistan s nacrtima i znanjem o obogaćivanju urana. Tamo je započeo rad na tajnom nuklearnom programu koji će kasnije omogućiti Pakistanu da razvije vlastito nuklearno oružje.
Zahvaljujući njegovom vodstvu i radu, Pakistan je 1998. godine izvršio svoje prve nuklearne testove, postavši sedma nuklearna sila na svijetu. Khan je zbog toga u zemlji slavljen kao heroj i nacionalna ikona.
Međutim, kasnije je bio umiješan u kontroverze, jer je optužen za širenje nuklearne tehnologije drugim državama poput Irana, Libije i Sjeverne Koreje. Godine 2004. priznao je odgovornost na državnoj televiziji, iako se vjeruje da je to učinio pod političkim pritiskom. Bio je stavljen u kućni pritvor, ali je ostao simbol nacionalnog ponosa u Pakistanu do kraja života.
Za mnoge u Pakistanu, dr. Abdulkadir Khan nije bio samo naučnik, već simbol borbe za nezavisnost, dostojanstvo i sigurnost.
