U UN-u puklo zbog djece u ratu: Izraelski ambasador poručio izvjestiteljici da “bude tiho”
Kako piše Jutarnji.hr, u Ujedinjenim nacijama došlo je do žestokog sukoba između izraelskog ambasadora Dannyja Danona i UN-ovih dužnosnica koje se bave pravima djece u ratnim sukobima. Povod je izvještaj u kojem je Izrael uvršten na takozvanu “crnu listu” zbog nasilja nad djecom tokom oružanih sukoba.
I tu se više ne radi samo o diplomatiji. Kada tema postanu djeca, ranjeni civili i ratne posljedice, onda bi svaki političar i svaki ambasador morao birati riječi duplo pažljivije. Ali očito je da su živci pukli, jer je Danon tokom rasprave poručio jednoj UN-ovoj predstavnici da će “biti tiho”.
Kad diplomatija izgubi mjeru
Izrael tvrdi da je žrtva političkog targetiranja u UN-u i da se prema njemu primjenjuju dvostruki standardi. To je poruka koju izraelski predstavnici ponavljaju godinama. S druge strane, UN-ove dužnosnice tvrde da se njihovi izvještaji zasnivaju na provjerenim dokazima i da se ne može šutjeti kada su djeca žrtve rata.
I upravo tu je srž problema. Jedna strana govori o sigurnosti države, druga o pravima djece. Ali ako se u toj raspravi počne vrijeđati i ušutkivati one koji govore o stradanju najmlađih, onda se šalje jako loša poruka svijetu.
Jer djeca ne smiju biti politička fusnota. Ne smiju biti broj u izvještaju. Ne smiju biti kolateralna šteta koju će neko pokušati sakriti iza velikih riječi o sigurnosti, odbrani ili geopolitici.
Crna lista koja boli i Izrael i Hamas
Prema tekstu, izvještaji ne prozivaju samo Izrael, nego i Hamas. I to je važno naglasiti. Ako se govori o zaštiti djece, onda nema svetih strana. Svako ko ugrožava djecu, bilo da je država, vojska, grupa ili organizacija, mora biti imenovan.
Ali problem nastaje kada se svaka kritika odmah tumači kao napad, zavjera ili mržnja. Tako se zatvaraju vrata razgovoru. A kad nema razgovora, ostaje samo nova ljutnja, novi sukob i nova patnja.
Djeca moraju biti iznad politike
Ova rasprava u UN-u pokazuje koliko je svijet postao hladan i tvrd kada su u pitanju ratovi. Umjesto da se svi prvo slože oko jedne stvari — da djeca moraju biti zaštićena — političari i diplomate odmah ulaze u rovove, optužbe i verbalne obračune.
Niko ne kaže da je Bliski istok jednostavan. Niko ozbiljan ne misli da se rat, Hamas, Izrael, Gaza i sigurnost mogu objasniti jednom rečenicom. Ali postoji minimum ljudskosti ispod kojeg se ne bi smjelo ići.
Ako je izvještaj netačan, neka se dokazuje činjenicama. Ako je tačan, neka se odgovara odgovornošću. Ali poruka “sada ćete biti tiho” zvuči loše baš zato što dolazi u raspravi o djeci. A kada se o djeci u ratu govori tonom sile, svijet s pravom postavlja pitanje: ko će onda govoriti u njihovo ime?
