Vučić spojio državu, crkvu i vlast u jednu rečenicu: Bez hrama nema naroda ni Srbije?
Kako prenose srbijanski mediji, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić prisustvovao je potpisivanju ugovora za završne radove na Hramu Svetog Save u Beogradu, vrijednog 6,5 miliona eura. Tom prilikom izjavio je da bez crkve “ni srpski narod ni srpska država ne bi mogli da opstanu”, a posebno se pohvalio da je u posljednjih 12 godina u Hram uloženo najviše novca u srpskoj historiji. Prema navodima RTS-a i RTV-a, Vučić je govorio o ukupnim ulaganjima od 194,5 miliona eura, dok pojedini mediji navode i drugačiju cifru od 94,5 miliona eura.
I odmah da kažemo narodski: niko normalan nema problem s tim da država ulaže u važan vjerski i kulturni objekat. Hram Svetog Save jeste veliko zdanje, važan simbol za mnoge ljude i dio identiteta srpskog naroda. Ali kada predsjednik države kaže da bez crkve nema ni naroda ni države, onda to više nije samo svečani govor. To je politička poruka.
Vjera je jedno, država je drugo
Vjera ljudima može biti oslonac. Crkva nekima može biti duhovna kuća. Ali država ne smije zavisiti od jedne vjerske institucije, jer država pripada svim svojim građanima — i vjernicima, i onima koji nisu vjernici, i pravoslavcima, i katolicima, i muslimanima, i ateistima.
Zato ovakve izjave uvijek otvaraju opasno pitanje: gdje završava vjera, a gdje počinje politička upotreba vjere?
Vučić je poručio da “ne postoji ljepši, svetiji i bolji način” da se utroši novac nego na Hram. To će njegovim pristalicama zvučati kao patriotska i duhovna poruka. Ali građani koji jedva sastavljaju kraj s krajem imaju pravo pitati: da li je država isto tako “uvijek na usluzi” bolnicama, školama, radnicima, penzionerima i porodicama koje odlaze iz zemlje?
Kad vlast sebi pripiše i svetinju
Posebno upada u oči način na koji Vučić govori o uloženom novcu. Sve se predstavlja kao historijski uspjeh vlasti. Kao da se i hram, i narod, i crkva, i budućnost moraju vezati za jednu političku eru.
To je ono što kod Vučića često vidimo: svaka tema, pa i ona vjerska, na kraju se pretvori u priču o njegovoj vlasti. Nije dovoljno reći da se završavaju radovi. Mora se naglasiti da nikada niko nije uradio više. Mora se napraviti velika scena. Mora se pokazati da je vlast navodno čuvar i države, i crkve, i naroda.
A narod bi mogao pitati: ako je hram svetinja, zašto ga stalno pretvarate u političku binu?
Država opstaje na pravdi, ne samo na simbolima
Srbija, kao i svaka druga država, ne opstaje samo na hramovima, zastavama, govorima i velikim riječima. Država opstaje kada ima pravdu, institucije, sigurnost, posao, obrazovanje, slobodne ljude i sistem koji ne zavisi od raspoloženja jednog čovjeka.
Narod opstaje kada mu djeca ne odlaze. Kada penzioneri ne broje kovanice. Kada ljekari ne bježe. Kada se zakoni poštuju. Kada se vjera ne koristi za političke poene.
Hram može biti simbol. Ali simbol ne smije zamijeniti stvarni život.
Na kraju, Vučićeva izjava najbolje pokazuje njegov politički stil: sve mora biti veliko, sudbinsko, historijsko i vezano za opstanak. Kao da država ne može normalno disati bez drame.
Narodski rečeno: hram treba poštovati, ali država se ne gradi samo pod kupolom. Gradi se i tamo gdje običan čovjek svakog jutra ustaje i pita se kako će preživjeti mjesec.
Izvor: Slobodna Bosna, RTS, RTV, Beta, Novosti
