Lučić otvorio staru ranu HDZ-a: Ako je Čović pred Amerikancima govorio protiv biskupa, ko je sve ove godine glumio zaštitnika Hrvata?
Kako prenosi Hercegovina.info, kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH Zdenko Lučić objavio je žestok politički osvrt na Dragana Čovića, optužujući ga da je Amerikancima govorio protiv dijela katoličkog klera, posebno biskupa Ratka Perića.
Lučić se poziva na WikiLeaks depeše iz 2007. godine i tvrdi da je Čović tada pokušavao pred stranim diplomatama izgledati kao umjeren i kooperativan političar, dok je istovremeno umanjivao utjecaj ljudi iz Crkve koji su se protivili ustavnim promjenama poznatim kao Aprilski paket.
I odmah da kažemo narodski: ovo nije mala optužba. Ako neko godinama nastupa kao glavni zaštitnik Hrvata u BiH, a onda se pojave navodi da je pred strancima problematizirao vlastite biskupe, onda javnost ima pravo pitati — šta se zaista radilo iza zatvorenih vrata?
Aprilski paket i stara politička podjela
Lučić vraća priču u 2006. godinu, kada su se lomila koplja oko ustavnih promjena u BiH. Aprilski paket tada nije prošao u Parlamentu BiH, a među protivnicima su bili HDZ 1990 i dio političara koji su smatrali da ponuđene izmjene slabe poziciju Hrvata.
Prema Lučićevoj interpretaciji, Čović je tada bio na strani paketa koji je Katolička crkva smatrala štetnim. On tvrdi da je upravo tu nastala velika pukotina između Čovićeve politike i dijela hrvatskog naroda koji je u Crkvi vidio važan oslonac u borbi za ravnopravnost.
Naravno, treba biti pošten: svaka strana ima svoju verziju historije. Jedni Aprilski paket vide kao propuštenu šansu za funkcionalniju BiH, drugi kao opasan politički ustupak na štetu Hrvata. Ali upravo zato je ova tema toliko eksplozivna.
WikiLeaks kao politička municija
Najveći udar u Lučićevoj objavi jeste pozivanje na razgovor Čovića s američkim ambasadorom Douglasom McElhaneyjem 2007. godine. U depeši se navodi da je Čović govorio kako kardinal Puljić više ne može utjecati ni na polovinu svojih biskupa, a posebno se spominje mostarski biskup Ratko Perić.
Lučić to tumači kao političko “cinkarenje” pred Amerikancima. Čovićeve pristalice će vjerovatno reći da je to bio diplomatski razgovor i procjena političkog stanja. Protivnici će reći da je to dokaz dvostruke igre: jedno za narod, drugo za strane ambasade.
I tu je suština. Nije problem samo šta je rečeno. Problem je povjerenje.
Hrvati u BiH nisu ničija privatna politička imovina
Ova polemika pokazuje da unutar hrvatske politike u BiH postoji ozbiljna borba za pravo da se govori u ime naroda. HDZ godinama nastupa kao glavni predstavnik Hrvata, ali Lučićeva poruka udara baš u tu sliku: ako ste toliko brinuli za narod, zašto ste pred strancima umanjivali one koji su upozoravali na položaj Hrvata?
Narodski rečeno: ne možeš se pred narodom predstavljati kao bedem, a iza zatvorenih vrata govoriti ono što narodu nikad ne bi rekao u lice.
Na kraju, ova priča nije samo o Čoviću, Lučiću ili jednoj depeši. Ovo je priča o tome koliko se politika u BiH često vodi u tajnosti, pred ambasadorima, iza kulisa, dok narod dobije samo parole za izbore.
A Hrvati u BiH, kao i svi drugi narodi u ovoj zemlji, zaslužuju više od političkih mitova. Zaslužuju istinu o tome ko ih je zastupao, ko ih je prodavao kao argument, a ko ih je koristio samo kao glasačku mašinu.
Izvor: Hercegovina.info, Slobodna Bosna, WikiLeaks, međunarodni izvori o Aprilskom paketu
