TURSKA JAČA I NA MORU I U EKONOMIJI
U središtu ove priče nalazi se doktrina Mavi Vatan, odnosno Plava domovina. To je turska strategija jačanja pomorske moći u istočnom Sredozemlju. Prema navodima izvora, Turska je već uvela u operativnu upotrebu nosač aviona Anadolu, a njena mornarica raspolaže ozbiljnom flotom, uključujući i moderne podmornice.
To običnom čovjeku možda zvuči kao daleka vojna tema, ali nije. U današnjem svijetu ko kontroliše more, puteve robe, luke i energente, taj ima ogromnu političku i ekonomsku snagu. Turska to jako dobro zna. Zato ne ulaže samo u brodove i baze, nego i u cijelu mrežu uticaja oko trgovine, transporta i kapitala.
Prema pisanju Bosna.hr, Istanbul je postao važno čvorište za trgovinu različitom robom, od ruske nafte i pšenice do azijske elektronike i kineskih automobila. Važno je reći da se dio ovih tvrdnji navodi prema medijskim izvorima i da zahtijeva oprez, posebno kada se govori o robi obuhvaćenoj međunarodnim sankcijama. Ali sama činjenica da se Istanbul sve češće spominje kao ključna tačka globalne trgovine govori dovoljno o ambiciji Ankare.
FABRIKE, IZVOZ I VELIKI KONGLOMERATI
Turska ekonomija nije nastala preko noći. Iza nje stoje decenije industrije, proizvodnje, izvoza i moćnih poslovnih porodica. Među najpoznatijima su Koç, Sabancı, Yıldız i Kazancı Holding. To su sistemi koji zapošljavaju hiljade ljudi, drže važne sektore i predstavljaju kičmu turskog privrednog modela.
Iako se često govori da se turska ekonomija i dalje oslanja na proizvodnju niže dodane vrijednosti, rezultat se ipak vidi. Prema navodima izvora, privredni rast iznosi oko 3,4 posto godišnje, izvoz se približio vrijednosti od 270 milijardi dolara, a cilj je ekonomija vrijedna oko 1.700 milijardi dolara.
Turska je već ozbiljan konkurent evropskim zemljama, posebno Italiji i Grčkoj. Jaka je u tekstilu, koži, prehrani, automobilskoj industriji, voću, povrću, lješnjacima i tjestenini.
Dok se mnoge evropske države guše u skupoj proizvodnji, birokratiji i sporim odlukama, Turska pokušava raditi ono što tržište voli: proizvoditi brzo, mnogo i jeftinije.
I tu dolazimo do suštine. Nije Turska bez problema. Inflacija je godinama veliki teret za građane, cijene rastu, život nije lagan, a politički sistem ima mnogo kritičara. Ali država očito ima plan i gura ga bez puno čekanja.
PORESKI RAJ ZA STRANCE, A ŠTA JE S OBIČNIM NARODOM
Najzanimljiviji dio cijele priče je poreska reforma. Prema navodima Bosna.hr, Turska želi privući strani kapital tako što investitorima nudi izuzetno povoljne uslove. Oni koji prenesu kapital i prijave boravište u Turskoj mogli bi biti oslobođeni poreza na dohodak narednih 20 godina. Porez na nasljedstvo za tu kategoriju navodno iznosi jedan posto, a spominje se i amnestija u vezi s porijeklom prijavljenog kapitala.
To je potez koji može donijeti milijarde, ali i otvoriti ozbiljna pitanja. Jer kada država kaže bogatim strancima: dođite, nećete plaćati kao svi drugi, običan čovjek se s pravom pita gdje je tu pravda. Ako takva politika donese radna mjesta, investicije i jaču ekonomiju, narod može imati koristi. Ali ako se sve pretvori u skupe vile, luksuzne nebodere i cijene stanova koje domaći ljudi više ne mogu pratiti, onda se uspjeh vidi samo na papiru.
Prema navodima izvora, promet nekretnina u Istanbulu porastao je sa 68 na 71 milijardu dolara u samo godinu dana. Luksuzne vile, rezidencije i poslovni objekti brzo pronalaze kupce. To pokazuje da novac dolazi. Ali isto tako pokazuje da Istanbul postaje igraonica za velike investitore.
BIVŠI ŠEF IZRAELSKE VOJSKE UDARIO NA NETANYAHUA: “Izmišlja stvarnost i plaši narod Iranom”
Turska danas pokušava postati ono što mnoge države samo najavljuju: vojna sila, industrijski centar, trgovačka raskrsnica i finansijsko utočište.
Erdoan igra krupno i riskantno. Ako plan uspije, Ankara bi mogla postati jedna od najuticajnijih ekonomskih sila u ovom dijelu svijeta. Ako ne uspije, cijenu bi opet mogao platiti običan narod, kroz inflaciju, skupe stanove i sve veći jaz između bogatih i ostalih.
Jedno je sigurno: Turska ne stoji u mjestu. Dok drugi raspravljaju, ona gradi brodove, otvara vrata kapitalu, jača industriju i širi uticaj. A to se u politici i ekonomiji nikada ne smije potcijeniti.
Izvor: Avaz.ba, Bosna.hr
