FDA navodi da naučni dokazi ne pokazuju opasnost za korisnike mobilnih telefona, uključujući djecu i tinejdžere, od radiofrekventnog izlaganja. S druge strane, u SAD-u je 2026. najavljena nova studija o zračenju mobilnih telefona, što pokazuje da tema i dalje nije potpuno zatvorena u javnosti i politici.
Mobilni telefon nam je postao kao produžetak ruke. Nosimo ga u džepu, držimo kraj glave, spavamo pored njega, djeca ga koriste satima, a mnogi više i ne razmišljaju šta taj mali uređaj stalno emituje oko nas. Zato pitanje da li su mobilni telefoni potpuno bezbjedni nije glupo pitanje.
Naprotiv, to je pitanje koje zaslužuje hladnu glavu, bez panike, ali i bez slijepog vjerovanja da je “sve sigurno” samo zato što nam je tehnologija postala svakodnevica.
Mobilni telefoni emituju radiofrekventno elektromagnetno zračenje. To nije isto kao rendgensko ili nuklearno zračenje. Stručnjaci ga svrstavaju u nejonizujuće zračenje, što znači da nema dovoljno energije da direktno ošteti DNK u ćelijama.
Američki National Cancer Institute navodi da je energija zračenja mobilnih telefona preniska da direktno ošteti DNK, za razliku od jonizujućeg zračenja poput rendgenskih zraka. WHO također navodi da dosadašnja istraživanja ne pokazuju dosljedne dokaze o štetnim efektima pri nivoima izloženosti ispod onih koji izazivaju zagrijavanje tkiva.
Međutim, tu priča ne završava. Međunarodna agencija za istraživanje raka, koja djeluje u okviru Svjetske zdravstvene organizacije, ranije je radiofrekventna elektromagnetna polja klasifikovala kao “moguće kancerogena za ljude” — grupa 2B. To ne znači da je dokazano da mobilni telefoni izazivaju rak. Ali znači da postoje pitanja koja nauka nije potpuno zatvorila, naročito kada je riječ o dugotrajnoj i intenzivnoj upotrebi.
Najveći problem današnjeg čovjeka nije samo jedan poziv od pet minuta. Problem je što telefon držimo uz tijelo cijeli dan. U džepu, ispod jastuka, pored kreveta, u ruci, uz glavu. Djeca satima gledaju snimke, igraju igrice i spavaju pored uređaja. I onda nije čudno što mnogi ljudi počinju pitati: ako već ne moram biti stalno izložen, zašto bih bio?
Zato nije pametno širiti paniku i tvrditi da su mobilni telefoni dokazano smrtonosni. To jednostavno nije potvrđeno. Ali nije pametno ni ponašati se kao da opreza ne treba biti. Najrazumnije je smanjiti nepotrebno izlaganje: koristiti slušalice ili spikerfon, ne držati telefon stalno uz glavu, ne spavati s telefonom pod jastukom, ne nositi ga cijeli dan prislonjenog uz tijelo i posebno paziti kod djece.
Dakle, istina je negdje između straha i industrijskog marketinga. Mobilni telefoni nisu dokazani “tihi ubica”, ali nisu ni obična igračka. To su uređaji koji emituju elektromagnetna polja i koje koristimo mnogo više nego ikada prije. Ako već ne možemo bez njih, možemo ih koristiti pametnije.
Tehnologija treba služiti čovjeku, a ne da čovjek živi zalijepljen za ekran i odašiljač od jutra do mraka. Malo opreza nije panika. Malo distance nije teorija zavjere. Nekad je to samo zdrav razum.
Izvori: WHO, National Cancer Institute, FDA, IARC.