MAJKA GA JE OSTAVILA NAKON ROĐENJA: NA 18. ROĐENDAN POJAVIO JOJ SE NA VRATIMA
Život Amira Šečića iz Tuzle počeo je bez sigurnosti koju većina djece pronalazi u roditeljskom domu. Prema njegovom svjedočenju, majka ga je ostavila svega nekoliko dana nakon rođenja, dok oca Ibrahima nikada nije imao priliku upoznati.
Djetinjstvo je proveo u domu za djecu bez roditeljskog staranja. Dok su njegovi vršnjaci odrastali uz roditelje, Amir je godinama pokušavao pronaći odgovor na pitanje zbog čega je ostavljen.
Najviše ga je boljelo to što mu niko nije mogao objasniti zašto ga majka nije zadržala. Iako je imao odgajatelje i ljude koji su se brinuli o njemu, nedostajao mu je osjećaj da nekome zaista pripada.
NA PUNOLJETSTVO OTIŠAO MAJCI
Amir je dugo razmišljao o susretu s majkom. Nadao se da bi se njen odnos prema njemu možda mogao promijeniti kada odraste.
Na svoj 18. rođendan odlučio je otići na njena vrata. Nije tražio novac niti bilo kakvu posebnu pomoć. Želio je razgovor i odgovor na pitanje koje ga je pratilo tokom cijelog djetinjstva.
Prema njegovim riječima, doček koji je dobio potpuno ga je slomio. Majka mu je navodno rekla da je za nju to sasvim običan dan i da ne razumije zbog čega je došao.
Amir je tada shvatio da neće dobiti susret kakav je zamišljao. Umjesto zagrljaja, izvinjenja ili objašnjenja, ponovo je osjetio odbacivanje.
Nakon tog razgovora odlučio je prekinuti odnos i nastaviti graditi život bez očekivanja da će se prošlost jednog dana promijeniti.
„OSVETIO“ SE PAPIROM I OLOVKOM
U jednom trenutku osjećao je ljutnju i želio osvetu. Ipak, nije izabrao nasilje niti mržnju. Uzeo je papir i olovku i počeo zapisivati ono što je godinama nosio u sebi.
Njegova knjiga postala je način da ispriča priču o odrastanju bez roditeljske ljubavi, životu u domu i susretu koji je čekao gotovo dvije decenije.
Pisanje mu je, kako je ispričao, pomoglo da se suoči s bolnim uspomenama. Knjigu nije posmatrao samo kao optužbu protiv majke, nego i kao lično svjedočanstvo i pokušaj da vlastitu bol pretvori u nešto korisno.
Nakon izlaska iz doma morao je sam brinuti o egzistenciji. Vrlo mlad otišao je raditi u Njemačku, gdje je pokušao izgraditi život bez porodične podrške koju mnogi uzimaju zdravo za gotovo.
PORUKA DJECI KOJA IMAJU PORODICU
Amir danas svojom pričom želi podsjetiti mlade da cijene roditelje i porodicu ukoliko odrastaju uz ljubav, zaštitu i podršku.
Njegova priča istovremeno pokazuje da djeca koja odrastaju u domovima ne trebaju sažaljenje, nego stvarnu podršku, jednake prilike i nekoga ko će ostati uz njih i nakon što postanu punoljetna.
Nijedno dijete nije odgovorno za odluke svojih roditelja. Ono što mu se dogodilo na početku života ne mora odrediti kakav će čovjek postati.
Amir nije mogao birati gdje će se roditi ni ko će ga odgajati. Mogao je, međutim, odlučiti šta će učiniti s bolom koju je nosio. Umjesto da njome povrijedi nekoga drugog, pretvorio ju je u riječi i životnu poruku.
Kao djevojčica iz Bosne stigla je bez ičega: Danas vodi jedan od najljepših gradova Norveške
Izvor: Novi život, prema ličnom svjedočenju Amira Šečića.
