Analiza/Komentar: Bliski istok više nije samo na rubu šireg rata. Sukob se već prelijeva preko iranskih granica, ugrožava brodove, zaljevske države, vojne baze i jedan od najvažnijih energetskih puteva na svijetu.
Američki napadi na iranske vojne i lučke kapacitete te iranski odgovor napadima na brodove pokazuju da Hormuški tjesnac više nije samo trgovačka ruta. Postao je sredstvo političkog pritiska i vojna poluga kojom obje strane pokušavaju natjerati protivnika na popuštanje.
Najveći problem je što račun takvog nadmetanja neće plaćati samo Washington i Teheran. Plaćat će ga brodari, potrošači, radnici i države koje zavise od uvoza nafte i plina.
HORMUZ JE ORUŽJE KOJE POGAĐA CIJELI SVIJET
Prije rata kroz Hormuški tjesnac prolazio je približno svaki peti barel nafte koji se troši u svijetu. Kada se prolaz uspori ili postane nesiguran, cijene osiguranja, prijevoza i energenata odmah rastu.
Donald Trump je najavio naplatu prolaska brodovima kojima bi američka vojska pružala zaštitu, ali je već narednog dana odustao od plana o naknadi od 20 posto. Umjesto toga najavio je trgovinske i investicijske dogovore sa zaljevskim državama.
To najbolje pokazuje koliko se odluke mijenjaju brzo i koliko je opasno svaku izjavu predstavljati kao gotovu politiku.
Teoretski, američki ratni brodovi mogu štititi trgovačke konvoje. Međutim, takva zaštita ne uklanja opasnost. Naprotiv, brod pod američkom pratnjom mogao bi postati još privlačnija meta za Iran, dok bi svaki ozbiljniji napad povećao pritisak da Washington odgovori još snažnije.
ŽELE LI ZAISTA SVI ISTO ZA IRAN
Tvrdnja da Turska, Kina, Egipat, Saudijska Arabija i druge države žele istu promjenu u Teheranu zvuči jednostavno, ali stvarnost je mnogo složenija.
Većina tih država želi stabilan Iran koji neće ugrožavati trgovinu, susjede i energetske puteve. Međutim, nije isto željeti promjenu iranske politike i željeti rušenje ili preuređenje vlasti u toj zemlji.
Kina želi stabilnu trgovinu i energente. Zaljevske monarhije žele sigurnost svojih gradova, luka i naftnih postrojenja. Turska želi ograničiti haos na svojim granicama i zadržati vlastiti regionalni utjecaj. Njihovi interesi se u pojedinim tačkama dodiruju, ali nisu jednaki.
Dodatnu nesigurnost stvara odsustvo Modžtabe Hameneija iz javnosti. Njegova šutnja pokreće pitanja o tome ko zaista donosi odluke u Iranu, ali sama po sebi nije dokaz da je mrtav ili da neko tajno vlada u njegovo ime.
Ovo zaista jeste šah na više ploča.
Međutim, obični ljudi u takvoj igri nisu figure koje se nakon pogrešnog poteza mogu vratiti na početno mjesto. Ako se zaljevske države direktno uključe u rat, više se neće govoriti o mogućoj regionalnoj eskalaciji. Govorit će se o regionalnom ratu čiju bi cijenu osjećao gotovo cijeli svijet.
Izvori: Reuters, odustajanje od naknade za prolazak kroz Hormuški tjesnac
