Albanski premijer Edi Rama ponovo je otvorio jedno od najosjetljivijih pitanja na Balkanu porukom da Srbija treba prihvatiti novu stvarnost i prestati koristiti naziv Kosovo i Metohija. Prema njegovom stavu, danas postoji Republika Kosovo, dok je odbijanje Beograda da to prihvati glavni razlog zbog kojeg dijalog godinama ne daje rezultate.
Rama je podsjetio da nezavisnost Kosova priznaju 22 od 27 članica Evropske unije. Pet država koje ga ne priznaju jesu Španija, Grčka, Kipar, Rumunija i Slovačka. Za albanskog premijera to je dokaz da je velika većina Evrope prihvatila kosovsku državnost.
Međutim, broj priznanja nije jedina činjenica koja određuje međunarodni status neke teritorije. Kosovo nije članica Ujedinjenih nacija, ne priznaju ga Srbija, Rusija, Kina i brojne druge države, dok sama Evropska unija zbog neslaganja svojih članica koristi statusno neutralan naziv Kosovo.
RAMA IZREKAO STAV, A NE KONAČNU PRAVNU ISTINU
Ramina poruka politički je snažna, ali rečenica da Kosovo i Metohija više ne postoji ne može se predstavljati kao nesporna međunarodna činjenica. Kosovo funkcioniše kao odvojena politička i institucionalna cjelina, ima vlast, policiju, granice koje kontroliše i međunarodne odnose sa državama koje su ga priznale.
Istovremeno, Srbija ga prema svom ustavu i dalje smatra dijelom vlastite teritorije. Njegov status zato ostaje predmet međunarodnog spora, bez obzira na to koliko se jedna ili druga strana ne slažu s tom ocjenom.
Rama je u pravu kada kaže da Beograd ne može vječno ignorisati ono što se na terenu promijenilo nakon rata i proglašenja nezavisnosti. Ali ni Priština ne može očekivati da se problem riješi samo ponavljanjem da je sve već završeno.
Posebno je upadljivo to što Rama nije želio komentarisati odbijanje Albina Kurtija da formira Zajednicu srpskih opština. Pozvao se na pravilo da na stranom jeziku ne kritikuje svoju braću i sestre na Kosovu. To može zvučati kao lojalnost, ali nije nepristrasan pristup problemu.
ODGOVORNOST NIJE SAMO NA JEDNOJ STRANI
Evropska unija ne tvrdi da je za zastoj odgovorna isključivo Srbija. Od Beograda traži da prizna kosovske dokumente i simbole, prestane ometati članstvo Kosova u međunarodnim organizacijama i provede sporazume o normalizaciji.
Od Prištine se istovremeno traži formiranje Zajednice srpskih opština, zaštita prava srpske zajednice i odustajanje od jednostranih poteza koji povećavaju napetosti.
Ramina izjava zato dobro opisuje albanski pogled na Kosovo, ali ne prikazuje cijelu sliku. Srbija će se prije ili kasnije morati suočiti sa činjenicom da se Kosovo već decenijama nalazi izvan njene stvarne kontrole. Kosovo će se, s druge strane, morati suočiti sa činjenicom da bez zaštite Srba i provođenja preuzetih obaveza neće dobiti potpuno međunarodno priznanje.
Poruke poput Ramine privlače pažnju, ali same neće riješiti spor. Stvarni napredak počet će tek kada obje strane prihvate da od njih nisu potrebne samo riječi već i konkretni ustupci.
Izvori: KoSSev, prošireni prikaz intervjua i Raminih odgovora.
