Kada se žrtve predstavljaju kao prijetnja: Dodikova priča o „ugroženim hrišćanima“ pala je na ispitu stvarnosti
Milorad Dodik je nakon sastanka s Draganom Čovićem u Mostaru pokušao političke sukobe u Bosni i Hercegovini predstaviti kao pritisak muslimana na hrišćane. To nije bezazlena politička poruka niti nespretno izabrana formulacija. To je svjesno prebacivanje domaćih problema na teren vjerskog sukoba, gdje se Bošnjaci više ne predstavljaju kao politički narod nego kao navodna opasnost za kršćansku Evropu.
Takva priča možda dobro zvuči dijelu evropske radikalne desnice, ali se teško može pomiriti sa stvarnim događajima na terenu.
BRIGA ZA HRVATE ILI POLITIČKA TRGOVINA
Dodik se u Mostaru ponovo predstavio kao zaštitnik hrvatskih političkih interesa, podržavajući zahtjeve za drugačijim izbornim uređenjem i upozoravajući na navodnu dominaciju većinskog naroda.
Problem je što njegova zabrinutost prestaje tamo gdje počinje Republika Srpska. Teško je povjerovati u iskrenu borbu za prava Hrvata u Federaciji dok se istovremeno gotovo ne govori o njihovom današnjem položaju u entitetu kojim SNSD godinama upravlja.
Zbog toga Dodikova podrška više liči na političku trgovinu nego na principijelnu borbu za ravnopravnost. Hrvatima u Federaciji nudi glasnu podršku, a zauzvrat dobija saveznika za slabljenje državnih institucija i očuvanje vlastitog utjecaja.
KADA POLITIKA POČNE DIJELITI LJUDE PO VJERI
Posebno je opasna tvrdnja da su hrišćani u BiH pod pritiskom muslimana. Bošnjake nazivati isključivo muslimanima nije slučajnost. Time se politički spor namjerno pretvara u vjerski, a jedan evropski narod predstavlja kao strano i potencijalno opasno tijelo.
Dok Dodik govori o ugroženosti hrišćana, u Liska haremu u Mostaru ostavljena je svinjska glava. Na Drinskoj regati ponovo su se čule nacionalističke pjesme, dok su sa Zvorničkog jezera odjekivali stihovi kojima se priziva ponavljanje genocida u Srebrenici. Prijavljeni su i slučajevi diskriminacije bošnjačkih radnika.
To ne znači da mržnje i pojedinačnih incidenata nema i u sredinama s bošnjačkom većinom. Tvrdnja da takvi slučajevi tamo uopće ne postoje bila bi preširoka i teško dokaziva. Međutim, navedeni događaji jasno pokazuju koliko je neodgovorno čitav bošnjački narod označavati kao izvor prijetnje dok se konkretni slučajevi mržnje prema Bošnjacima relativiziraju ili prešućuju.
OPASNA IGRA KOJA DONOSI POLITIČKU KORIST
Još je ozbiljnije kada se Armija Republike Bosne i Hercegovine i Bošnjaci pokušavaju povezati s napadima 11. septembra. Takve konstrukcije nisu politička kritika nego propagandni pokušaj da se cijela zajednica veže za globalni terorizam.
Dodik dobro zna kome šalje takve poruke. One su namijenjene političkim krugovima koji Balkan posmatraju kroz strah od islama. Dok građani odlaze, cijene rastu, a institucije slabe, vlast im ponovo nudi staru priču: ne pitajte gdje je novac i zašto nema boljeg života, nego se plašite komšije.
Komentar
Niko u Bosni i Hercegovini ne bi smio biti ugrožen zbog vjere ili nacionalnosti. Upravo zato priču o kolektivno ugroženim hrišćanima i opasnim muslimanima treba odbaciti. Ona ne štiti ni Srbe ni Hrvate, nego proizvodi novi strah i stare podjele. Najviše koristi donosi političarima koji bez takvih sukoba građanima imaju veoma malo ponuditi.
Izvor: Bosna.hr
e pokušava sakriti iza vjerskih podjela
