Glas naroda

Kovačević bi ukinuo sve što nosi ime BiH, ali mu državna plata nije „takozvana“

Kovačević bi ukinuo sve što nosi ime BiH, ali mu ne smeta plata iz državnog parlamenta

Delegat SNSD-a u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Radovan Kovačević izjavio je da nikada ne bi podržao izdvajanje novca iz državnog budžeta za BHRT i institucije kulture od značaja za Bosnu i Hercegovinu.

Prema njegovom tumačenju, država nema svoje institucije kulture jer kultura nije izričito navedena među nadležnostima institucija BiH. Zahvalio je ministru finansija Srđanu Amidžiću što je istrajao u tome da se novac za BHRT i sedam kulturnih institucija ne nađe u usvojenom budžetu.

Kovačević ima pravo zastupati politički stav, ali nema pravo taj stav predstavljati kao jedinu pravnu istinu.

Ustav BiH zaista ne navodi kulturu među izričitim državnim nadležnostima. Međutim, iz toga ne proizlazi automatski da institucije koje postoje desetljećima postaju „takozvane“, niti da ih je moguće izbrisati jednom političkom izjavom.

KULTURA NE NESTAJE KADA JE KOVAČEVIĆ TAKO NAZOVE

Zemaljski muzej, Historijski muzej, Nacionalna i univerzitetska biblioteka, Umjetnička galerija, Kinoteka, Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti te Biblioteka za slijepa i slabovidna lica nisu nastali jučer niti ih je izmislila neka stranka.

OHR je u pravno obavezujućoj odluci iz 2024. naveo da je ovih sedam institucija, na osnovu ustavnog principa kontinuiteta zakona, nastavilo pravno postojati kao institucije države Bosne i Hercegovine. Istom odlukom od državnih vlasti zatraženo je da konačno urede njihovo upravljanje i finansiranje.

Njihov dugogodišnji problem nije to što ne postoje, nego što političari već tri decenije odbijaju trajno riješiti njihov status.

Lakše je neku instituciju nazvati „takozvanom“ nego preuzeti odgovornost za njeno finansiranje. Jednom riječju pokušava se izbrisati arhiva, umjetnička djela, bibliotečki fondovi i historijska građa koja pripada svim građanima ove zemlje.

BHRT NIJE „TAKOZVANI“ SERVIS

Posebno je problematično svrstavanje BHRT-a u istu političku priču o navodno nepostojećim državnim institucijama.

BHRT je izričito definisan zakonima koje je usvojila Parlamentarna skupština BiH. Zakon o Javnom radiotelevizijskom sistemu navodi BHRT kao javni RTV servis Bosne i Hercegovine, uz entitetske servise RTVFBiH i RTRS. Njegovo postojanje zato nije stvar Kovačevićevog mišljenja, nego državnog zakona.

Može se raspravljati o načinu njegovog finansiranja, rukovodstvu, programu, broju zaposlenih i odgovornosti za nagomilane dugove. Sve to jeste legitimno.

Ali politički odlučiti da javni servis treba ostaviti bez pomoći, a zatim se pozivati na zaštitu ustavnog poretka, nije rješavanje problema. To je svjesno održavanje institucije u finansijskom gušenju.

DRŽAVA JE DOBRA KADA ISPLAĆUJE PLATU

Najveća ironija Kovačevićeve politike jeste u tome što institucije Bosne i Hercegovine nisu „takozvane“ kada iz njih dolaze visoke plate, naknade, putovanja, savjetnici i druge pogodnosti.

Dom naroda nije takozvani kada treba primiti delegatsku platu. Vijeće ministara nije takozvano kada SNSD imenuje ministra. Budžet BiH nije takozvani kada iz njega treba finansirati institucije u kojima stranka ima svoje kadrove.

Takozvano postaje samo ono što podsjeća da Bosna i Hercegovina postoji i izvan entitetskih granica.

Kultura tada postaje isključiva nadležnost entiteta, javni servis nepotreban, a muzeji i biblioteke s imenom države politički problem.

Komentar

Kovačević nije obavezan voljeti program BHRT-a niti podržavati svaki zahtjev kulturnih institucija. Obavezan je, međutim, razlikovati političku želju od pravne činjenice.

Državne institucije ne prestaju postojati zato što ih političar nazove „takozvanim“. Može im se uskratiti novac, blokirati imenovanje rukovodstva i otežavati rad, ali se njihova vrijednost ne može izbrisati konferencijom za medije.

Možda je upravo to pravi cilj: ostaviti institucije bez novca, zatim pokazati da slabo funkcionišu i na kraju njihovu slabost koristiti kao dokaz da nikada nisu ni trebale postojati.

A dok se država planski prazni od kulture, arhiva i javnog servisa, državni budžet ostaje sasvim stvaran kada političarima treba isplatiti plate.

Izvor: Parlamentarna skupština BiH, OHR, BHRT

Povezani članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button