Kad pravo kaže jedno, a politika drugo
Presuda Apelacionog vijeća Suda Bosne i Hercegovine ponovo je otvorila jedno od najspornijih političkih pitanja u zemlji – postoji li uopće pravni princip “legitimnog predstavljanja” pri izboru članova Predsjedništva BiH. Prema obrazloženju koje je izazvalo brojne reakcije, Sud smatra da takav princip nije propisan ni Ustavom Bosne i Hercegovine ni Izbornim zakonom.
To je važna poruka jer pokazuje razliku između onoga što piše u zakonima i onoga što se godinama predstavlja kao neupitna politička istina. U demokratskim državama upravo sudovi imaju zadatak da tumače pravo, a ne političke stranke. Zbog toga će ova presuda sigurno imati težinu u svim budućim raspravama o izbornim pravilima.
Međutim, bilo bi pogrešno zaključiti da je ovim pitanje trajno riješeno. Sud može tumačiti postojeće propise, ali ne može zaustaviti političke zahtjeve za njihovom izmjenom. Ako određene stranke smatraju da sadašnji ustavni okvir nije dobar, imaju pravo tražiti njegovu promjenu kroz propisane demokratske procedure. Ono što ne mogu jeste predstavljati politički cilj kao da je već važeća pravna norma.
Ova presuda zato otvara mnogo šire pitanje – koliko se u Bosni i Hercegovini uopće poštuju institucije kada njihove odluke nisu u skladu s političkim interesima. Posljednjih godina građani su više puta svjedočili situacijama u kojima se sudske odluke, presude ili odluke ustavnih institucija prihvataju samo kada odgovaraju jednoj ili drugoj strani. Takav odnos prema pravu dugoročno narušava povjerenje u cijeli sistem.
S druge strane, važno je zadržati i dozu opreza. Jedna sudska odluka ne znači da su nestali svi politički i ustavni sporovi oko načina izbora članova Predsjedništva. U Bosni i Hercegovini postoje i druge presude, uključujući odluke domaćih i međunarodnih sudova, koje ukazuju na različite probleme izbornog sistema – od pitanja diskriminacije do položaja konstitutivnih naroda. Zbog toga nije realno očekivati da će ova presuda sama zatvoriti raspravu koja traje decenijama.
Možda je najveća pouka cijelog slučaja upravo u tome da se politički sukobi moraju voditi argumentima i kroz institucije, a ne tvrdnjama koje nemaju jasno pravno uporište. Ako neko smatra da Ustav treba mijenjati, treba to otvoreno reći i pokušati osigurati potrebnu političku podršku. Ali dok se Ustav ne promijeni, njegovo tumačenje pripada sudovima.
Sud Bosne i Hercegovine upravo je srušio jedan od najvećih političkih mitova posljednjih dvadeset godina presudivši da famozno “legitimno predstavljanje“ u izboru članova Predsjedništva BiH nema uporište ni u Ustavu ni u Izbornom zakonu. Čovjek bi…
— Dragan Bursać (@dijalekticar) July 25, 2026
Na kraju, ova presuda neće promijeniti Bosnu i Hercegovinu preko noći. Ona može biti važan pravni orijentir, ali samo ako institucije budu dosljedno primjenjivale pravo, a politički akteri prihvate da sudske odluke nisu preporuke nego dio pravnog poretka. U suprotnom, nastavit će se praksa u kojoj se zakoni tumače prema dnevnim političkim interesima, a povjerenje građana u institucije će nastaviti slabiti.
Bez obzira na političke stavove, jedno bi trebalo biti zajedničko svima: u državi u kojoj pravo vrijedi samo kada nekome odgovara, dugoročno ne pobjeđuje nijedna stranka – nego gube građani.
