JAKOVINA UPOZORAVA NA NAJOPASNIJI SCENARIJ: „Ako sukob izmakne kontroli, posljedice će biti katastrofalne“
Historičar i stručnjak za međunarodne odnose Tvrtko Jakovina upozorio je da se bliskoistočna kriza više ne može posmatrati kao izolirani sukob nekoliko država. Prema njegovoj procjeni, rat se već prelijeva kroz niz incidenata, dok bi nova eskalacija mogla otvoriti vrata mnogo širem međunarodnom obračunu.
Govoreći za FACE TV, Jakovina je analizirao rat u Gazi, sukob Irana sa Sjedinjenim Američkim Državama i Izraelom, položaj Turske te mogućnost da se kriza proširi prema Crnom moru.
„U ovom trenutku još uvijek incidentno, ali sukob se proširio. Govori se o Egiptu, zatim o sukobima Huta i Saudijske Arabije, o odnosima Irana i Ukrajine, pa čak i o mogućem širenju na područje Crnog mora“, rekao je Jakovina.
Njegova poruka je jasna: što je više uključenih država, vojnih saveza i paralelnih frontova, to je veća mogućnost da jedan pogrešan potez pokrene lančanu reakciju koju više niko neće moći zaustaviti.
Niko ne želi veliki rat, ali niko ne želi ni popustiti
Jakovina smatra da ključnim akterima trenutno ne odgovara potpuni regionalni rat. Takav razvoj događaja, prema njegovoj procjeni, nije u interesu ni Irana ni Sjedinjenih Američkih Država.
Problem je, međutim, u tome što se obje strane nalaze u poziciji u kojoj teško mogu odstupiti bez gubitka ugleda i političkog autoriteta.
Washington mora pokazati da su američke vojne operacije donijele konkretan rezultat, dok se izraelski premijer Benjamin Netanyahu suočava s unutrašnjim pritiskom i borbom za politički opstanak.
„Sjedinjene Američke Države moraju ostvariti jasniji rezultat od ovoga koji trenutno imaju. Izrael je u situaciji u kojoj se premijer Benjamin Netanyahu grčevito bori za vlast jer mnoge od najavljenih operacija nisu dale rezultate kakve je najavljivao“, kazao je Jakovina.
Prema njegovoj ocjeni, Izrael nije ostvario sve ciljeve koje je ranije najavljivao ni u Gazi, ni u Libanu, ni u odnosu prema Iranu.
Iran se, s druge strane, nalazi u drugačijoj poziciji. Teheranu nije nužno potrebna potpuna vojna pobjeda. Njegov osnovni cilj je da preživi pritisak, sačuva politički sistem Islamske Republike i spriječi ozbiljnije unutrašnje nemire.
U takvoj situaciji dovoljno mu je da ne bude poražen.
Izlaz se još ne vidi
Jakovina ne očekuje brzo diplomatsko rješenje. Smatra da će pregovore dodatno otežati politička situacija u Izraelu, posebno predizborna kampanja i Netanyahuova potreba da pred biračima ne izgleda slabo.
„Zbog toga ne mislim da se situacija može brzo, mirno i povoljno rasplesti“, upozorio je.
Iako nastavak sukoba nikome dugoročno ne odgovara, nijedna strana zasad ne pokazuje spremnost na veći ustupak. Upravo ta pat-pozicija čini situaciju posebno opasnom.
Velike sile često ne ulaze u šire ratove zato što ih žele, već zato što se nizom udara, odmazdi i pogrešnih procjena dovedu u stanje iz kojeg povlačenje postaje politički gotovo nemoguće.
Jakovina upozorava da bi u slučaju šireg rata prednost imale države koje raspolažu razvijenim raketnim sistemima, velikim vojnim kapacitetima i nuklearnim oružjem. Za obične građane, ekonomiju i međunarodnu trgovinu posljedice bi bile katastrofalne.
Turska više nije sporedni igrač
Poseban dio analize odnosio se na Tursku, koju Jakovina vidi kao jednu od najvažnijih regionalnih sila.
Prema njegovim riječima, Ankara je nakon slabljenja evropske perspektive potpuno promijenila smjer vanjske politike. Umjesto dugog čekanja na članstvo u Evropskoj uniji, Turska je počela širiti vlastiti politički, ekonomski i sigurnosni utjecaj na Bliskom istoku, Balkanu i u Africi.
„Kada je evropski put prestao biti realna mogućnost, Turska se okrenula potpuno drugačijoj vanjskoj politici“, objasnio je Jakovina.
Tursku je svrstao među tri trajno važne države Bliskog istoka, zajedno s Iranom i Egiptom, uz napomenu da je nekadašnji utjecaj Kaira danas značajno oslabljen.
STVARA SE „MUSLIMANSKI NATO“: Saudijska Arabija okupila 14 država, dvije važne zemlje odbile
Istovremeno, Washington i Tel Aviv nemaju jednak pogled na jačanje Ankare.
Dok Netanyahu s nepovjerenjem posmatra širenje turskog utjecaja, američki predsjednik Donald Trump Tursku opisuje kao prijateljsku državu, a Recepa Tayyipa Erdoğana kao političkog saveznika i prijatelja.
To pokazuje koliko su odnosi unutar zapadnog i regionalnog bloka složeni. Države koje su formalno saveznici ne moraju nužno imati iste ciljeve, iste protivnike niti istu viziju budućnosti Bliskog istoka.
Jakovinino upozorenje zato nije tvrdnja da je svjetski rat neizbježan. Njegova poruka je da se broj aktera, frontova i interesa povećava, dok prostor za dogovor postaje sve uži. U takvom okruženju dovoljan je jedan pogrešno procijenjen napad da dramatična situacija postane mnogo opasnija.
