IRAN JE UPUTIO PORUKU SUSJEDIMA, ALI PRAVA META JE WASHINGTON: EVO ŠTA SE KRIJE IZA PRIJETNJE GULFU
Na Bliskom istoku prijetnja rijetko ostaje samo prijetnja zemlji kojoj je formalno upućena. Iran je preko diplomatskih kontakata poručio državama Zaljeva da bi novi američki napad na iransku energetsku i drugu ključnu infrastrukturu mogao izazvati udare na naftna postrojenja, električne mreže, vodovodne sisteme i druge važne objekte širom regije. Poruka je upućena susjedima, ali njen stvarni cilj je povećati političku cijenu svake nove odluke donesene u Washingtonu.
Ovo nije dokaz da je napad već naređen niti da postoji konačan spisak meta. Detalji poruke zasnivaju se na navodima više zvaničnika upoznatih s razgovorima, a ne na javno objavljenom iranskom ultimatumu. Ipak, sama činjenica da su u kontaktima učestvovali sagovornici iz Saudijske Arabije, Katara, Turske i Pakistana pokazuje da se prijetnja u regiji shvata ozbiljno.
ŠTA JE POTVRĐENO, A ŠTA NIJE
Američki predsjednik Donald Trump prethodno je zaprijetio udarima na iransku energetsku mrežu. Nakon toga je iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araqchi razgovarao s regionalnim partnerima i pozvao ih da utiču na Washington kako bi se prednost dala pregovorima. Prema više upućenih izvora, poruka je glasila da bi napad na Iran doveo do iranskog odgovora protiv američkih sredstava i ključne infrastrukture u Zaljevu.
Nije potvrđeno da je Iran donio operativnu odluku o takvim napadima. Također nije moguće unaprijed znati da li je riječ o planu za stvarnu eskalaciju ili o odvraćanju. Ozbiljna analiza zato mora razlikovati sposobnost, namjeru i odluku. Iran ima sredstva kojima može ugroziti regionalne ciljeve, javno pokazuje namjeru da podigne cijenu napada, ali odluka o konkretnom udaru nije javno dokazana.
KAKO SMO DOŠLI DOVDE
Zaljevske monarhije decenijama žive u neugodnoj ravnoteži. Sigurnost u velikoj mjeri oslanjaju na Sjedinjene Američke Države, dok istovremeno dijele more, trgovinu i energetsku geografiju s Iranom. Napadi na saudijska postrojenja Abqaiq i Khurais 2019. godine privremeno su izbacili iz pogona veliki dio saudijske proizvodnje i pokazali koliko je skupa infrastruktura Zaljeva ranjiva na relativno jeftine projektile i dronove.
Saudijska Arabija i Iran obnovili su diplomatske odnose 2023. godine uz kinesko posredovanje, ali pomirenje nije uklonilo strateško nepovjerenje. Sada se Rijad, Doha i druge prijestolnice nalaze između američkog sigurnosnog kišobrana i iranske poruke da taj isti kišobran može privući vatru.
KO DOBIJA, A KO GUBI
Iran kratkoročno dobija pregovaračku polugu. Ne mora vojno poraziti Sjedinjene Države da bi uticao na njihove odluke. Dovoljno je uvjeriti saveznike Washingtona da bi cijena nastavka rata mogla postati nepodnošljiva. Zaljevske države dobijaju veću diplomatsku važnost jer obje strane trebaju njihove kanale, baze, luke i politički uticaj.
Najviše gube upravo te države ako se prijetnja pretvori u napad. Njihove ekonomije zavise od sigurnih terminala, desalinizacije vode, električnih mreža i pomorskih ruta. Iran bi također mnogo izgubio jer bi napad na susjede mogao poništiti godine popravljanja odnosa i pretvoriti oprezne arapske partnere u otvorene protivnike.
MOGUĆE POSLJEDICE
Prvi učinak već se vidi kroz oprez tržišta, skuplje osiguranje brodova i nervozu oko cijene nafte. Ako bi samo jedno veliko postrojenje bilo ozbiljno oštećeno, posljedice se ne bi zaustavile na benzinskim pumpama u Rijadu. Više cijene goriva prešle bi u transport, hranu, industriju i kućne račune od Azije do Evrope.
Druga posljedica je opasnija. Što više država ulazi u lanac prijetnji i odgovora, to raste mogućnost pogrešne procjene. Projektil koji zaluta, pogrešno pripisana eksplozija ili prebrza odmazda mogu pokrenuti širi rat koji nijedna strana možda nije planirala.
Saznaj više..
Većina Amerikanaca očekuje više haosa: Evo šta to znači za nastavak rata s Iranom
ŠTA OBIČAN ČOVJEK TREBA RAZUMJETI I ZAKLJUČAK
Ovo nije daleka svađa velikih sila bez posljedica za običan život. Zaljev je čvorište energije, pomorske trgovine i miliona radnih mjesta. Kada političari prijete elektranama, naftnim poljima i vodovodima, račun na kraju stiže građanima kroz cijene, nestašice i nesigurnost.
Najvažniji zaključak je jednostavan. Iranska prijetnja može biti sredstvo odvraćanja, ali je opasna upravo zato što mora zvučati dovoljno uvjerljivo da bi djelovala. Diplomatski prostor još postoji, no svaka nova javna prijetnja sužava mogućnost da se jedna strana povuče bez osjećaja poraza. U ovoj fazi najveća pobjeda ne bi bila vojna. Bila bi to odluka da se infrastruktura od koje zavise milioni ljudi ne pretvori u bojište.
PET PITANJA ZA ČITAOCE
Da li iranske prijetnje povećavaju šansu za pregovore ili samo približavaju širi rat?
Mogu li države Zaljeva ostati američki saveznici i istovremeno izbjeći sukob s Iranom?
Ko bi trebao garantovati sigurnost ključne energetske infrastrukture u regiji?
Da li prijetnja civilnoj infrastrukturi ikada može biti opravdano sredstvo odvraćanja?
Koliko bi rast cijene nafte uticao na vaš svakodnevni život?
