ŠTA SE DOGODILO S IRANSKIM RAKETAMA? Johnson tvrdi da iza promjene stoje Kina i Rusija
Iranske raketne sposobnosti postale su jedna od najvažnijih tema aktuelnog sukoba sa Sjedinjenim Američkim Državama, a bivši američki obavještajac i analitičar Larry Johnson tvrdi da poboljšanja koja se vide na bojnom polju nisu slučajna.
U razgovoru s profesorom i analitičarem Glennom Diesenom iznio je tvrdnju da Iran danas kombinuje vlastitu raketnu proizvodnju s tehnologijom, obavještajnim podacima i drugim oblicima podrške Rusije i Kine.
Ako su njegove tvrdnje tačne, posebno je zanimljiva promjena koju opisuje u načinu navođenja iranskih projektila.
JOHNSON TVRDI DA JE IRAN PROMIJENIO SISTEM NAVOĐENJA
Johnson smatra da je jedan od razloga veće efikasnosti iranskih projektila prelazak na kineski satelitski navigacijski sistem BeiDou.
Prema njegovoj verziji događaja, Iran se tokom sukoba 2025. suočio s problemima elektronskog ometanja sistema za navođenje.
Johnson tvrdi da je Teheran nakon toga počeo koristiti BeiDou, što je navodno povećalo otpornost pojedinih sistema na američko i izraelsko elektronsko ometanje.
To je ozbiljna vojno-tehnička tvrdnja i treba je tretirati kao Johnsonovu procjenu dok ne bude potvrđena nezavisnim dokazima.
Ali ukoliko Iran zaista uspijeva povećavati preciznost projektila i istovremeno otežavati njihovo ometanje, posljedice bi mogle biti značajne.
Američke baze širom Bliskog istoka tada postaju znatno zahtjevnije za zaštitu.
FABRIKE ISPOD ZEMLJE
Drugi element koji Johnson izdvaja jeste sposobnost Irana da nastavi proizvodnju raketa uprkos napadima.
On tvrdi da se važni proizvodni pogoni nalaze duboko pod zemljom i da je iranska raketna industrija projektovana upravo tako da može nastaviti funkcionisati tokom ozbiljnog vojnog sukoba.
Teheran već godinama javno prikazuje velike podzemne raketne komplekse, ali stvarni proizvodni kapaciteti, zalihe i otpornost tih objekata uglavnom nisu javno poznati.
Johnson smatra da Iran dodatno koristi stabilne lance snabdijevanja povezane s Rusijom i Kinom.
Upravo to bi moglo biti presudno u dugom sukobu.
Nije dovoljno imati nekoliko stotina ili hiljada projektila na početku rata. Ključno pitanje postaje koliko brzo država može nadoknaditi ono što potroši.
NAJZANIMLJIVIJA TVRDNJA O KINI
Johnson ide još dalje.
Tvrdi da Kina Iranu ne pruža samo tehnološku i obavještajnu podršku, već da se pojedini kineski sistemi praktično provjeravaju u realnim ratnim uslovima.
Prema njegovoj tvrdnji, kineski stručnjaci pomažu u konfiguraciji određenih sistema, nakon čega njihova upotreba omogućava Pekingu da analizira rezultate i uoči moguće nedostatke.
Za takvu tvrdnju potrebni su nezavisni dokazi.
Međutim, sama ideja nije bez presedana.
Ratovi često postaju prilika državama i proizvođačima oružja da analiziraju kako njihova tehnologija funkcioniše protiv stvarnog protivnika, elektronskog ratovanja i protuzračne odbrane.
Diesen upravo zbog toga povlači paralelu s ratom u Ukrajini, gdje su i zapadni i ruski sistemi prošli kroz intenzivno testiranje u stvarnim borbenim uslovima.
ZAŠTO BI KINA I RUSIJA POMAGALE IRANU?
Tu se pojavljuje šira geopolitička računica.
Johnson smatra da Moskva i Peking ne gledaju sukob s Iranom kao izoliran rat.
Prema njegovoj interpretaciji, obje države imaju interes spriječiti potpuni vojni poraz Teherana jer bi takav ishod dodatno ojačao američki položaj u regiji.
Za Kinu je Iran važan i zbog energetike, trgovine i položaja uz Hormuški moreuz.
Rusiji odgovara situacija u kojoj Washington mora raspoređivati vojna sredstva na više područja istovremeno.
Ali to ne znači automatski da Kina i Rusija žele direktan rat sa Sjedinjenim Državama.
Njihov interes može biti mnogo jednostavniji: spriječiti slom Irana bez ulaska u otvorenu konfrontaciju sa SAD-om.
AMERIČKE BAZE POSTAJU VAŽAN DIO RAČUNICE
Johnson smatra da Iran istovremeno mijenja način na koji vodi sukob.
Prema njegovoj procjeni, Teheran više ne želi samo čekati američki napad i zatim uzvratiti, nego pokušava preuzeti dio inicijative pritiskom na američku vojnu infrastrukturu u regiji.
Upravo tu rakete postaju ključne.
Sjedinjene Države imaju veliku vojnu prednost u avionima, mornarici i ukupnim resursima. Iran, međutim, pokušava stvoriti situaciju u kojoj američke baze i logistički centri postaju dovoljno ranjivi da cijena svakog novog udara raste.
To ne znači da je Iran vojno jači od SAD-a.
Znači nešto drugo: dovoljno velika sposobnost nanošenja štete može protivniku otežati odluku o nastavku eskalacije.
Saznaj više..
IRAN ISPOSTAVIO RAČUN AMERICI: Bez ovoga nema otvaranja Hormuškog moreuza
NAJVAŽNIJE PITANJE TEK TREBA DOBITI ODGOVOR
Ako su Johnsonove procjene o poboljšanju iranskih projektila tačne, tada se iza trenutnog sukoba odvija mnogo veća tehnološka utakmica.
Iran pokušava unaprijediti projektile.
Amerikanci i njihovi saveznici pokušavaju poboljšati njihovo otkrivanje i presretanje.
Kina i Rusija imaju priliku posmatrati kako zapadni sistemi funkcioniraju u stvarnim borbenim uslovima.
A Washington istovremeno dobija podatke o mogućnostima iranskog arsenala.
Zbog toga možda najvažnije pitanje više nije koliko raketa Iran može lansirati.
Važnije je koliko ih može proizvesti, koliko ih može provući kroz protivničku odbranu i koliko dugo može održavati takav tempo.
Upravo će odgovori na ta pitanja pokazati je li riječ samo o privremenom poboljšanju iranskih sposobnosti ili o ozbiljnijoj promjeni vojne ravnoteže na Bliskom istoku.
Napomena: Tvrdnje o kineskoj i ruskoj pomoći, korištenju BeiDou sistema, obavještajnoj podršci i testiranju kineskih sistema predstavljaju procjene Larryja Johnsona iz razgovora s Glennom Diesenom i ne treba ih predstavljati kao nezavisno potvrđene činjenice bez dodatnih dokaza.
Izvor: razgovor Glenna Diesena s Larryjem Johnsonom
