„IRAN BI MOGAO NAPRAVITI 10 NUKLEARNIH BOMBI ZA DVIJE SEDMICE“: Escobar iznio dramatičnu tvrdnju, ali postoji važna razlika
Iranski nuklearni program ponovo je u centru pažnje nakon što je geopolitički komentator Pepe Escobar iznio dramatičnu tvrdnju: Iran bi, prema procjeni na koju se poziva, mogao imati dovoljno nuklearnog materijala za deset bombi i doći do njih za svega dvije sedmice.
Escobar je tu procjenu iznio u razgovoru s profesorom Glennom Diesenom, pozivajući se na američkog profesora i stručnjaka za raketnu i nuklearnu tehnologiju Theodorea Postola.
Međutim, kod ovako ozbiljne tvrdnje potrebno je napraviti ključnu razliku: posjedovati dovoljno visoko obogaćenog uranija nije isto što i imati deset gotovih nuklearnih bombi.
DVIJE SEDMICE DO BOMBE? NIJE TAKO JEDNOSTAVNO
Escobar tvrdi da Washington nema pouzdanu sliku o tome gdje se nalazi sav iranski obogaćeni uranij niti koliko je Teheran u ovom trenutku stvarno udaljen od mogućnosti proizvodnje nuklearnog oružja.
Pozivajući se na Postola, zatim iznosi procjenu o deset bombi u dvije sedmice.
Ali tu tvrdnju ne treba predstavljati kao potvrđenu činjenicu.
U nuklearnim analizama često se govori o takozvanom „breakout timeu“ – vremenu potrebnom da država proizvede dovoljnu količinu materijala odgovarajućeg nivoa obogaćenja za nuklearno oružje.
To nije isto što i vrijeme potrebno da se napravi funkcionalna nuklearna bojeva glava.
Za stvarno oružje potrebni su dodatni tehnološki koraci, uključujući obradu materijala, razvoj odgovarajućeg eksplozivnog sklopa i, ako se želi postaviti na raketu, njegovu minijaturizaciju i integraciju s nosačem.
Zato naslovna tvrdnja o „deset bombi za dvije sedmice“ zvuči mnogo jednostavnije nego što je nuklearna realnost.
ESCOBAR TVRDI DA SE POZICIJA SAD-a POGORŠAVA
Nuklearni program bio je samo jedan dio mnogo šire Escobarove analize.
On smatra da se američki manevarski prostor prema Iranu smanjuje i da Washington istovremeno mora računati na Iran, Jemen, Irak, Liban i sigurnost svojih saveznika i vojnih baza u regiji.
Prema njegovom tumačenju, upravo takva situacija povećava opasnost od novog američkog ili izraelskog vojnog udara.
Escobar također tvrdi da bi Izrael mogao pokušati spriječiti diplomatski dogovor Washingtona i Teherana ukoliko procijeni da bi takav sporazum dugoročno ojačao Iran.
I to je, međutim, Escobarova procjena, a ne potvrđena odluka izraelskog rukovodstva.
HORMUZ, JEMEN I SAUDIJSKA ARABIJA
Veliki dio razgovora odnosio se na Hormuški moreuz i regionalne saveznike Irana.
Escobar smatra da Teheran ne pokušava upravljati svim regionalnim krizama iz jednog centra, nego različitim akterima ostavlja značajan prostor za vlastite odluke.
Posebno je govorio o jemenskom Ansar Allahu, odnosno Hutima, za koje tvrdi da imaju vlastitu strategiju prema Saudijskoj Arabiji.
Prema Escobarovom tumačenju, prijetnja saudijskoj naftnoj infrastrukturi predstavlja način pritiska na Rijad da ne učestvuje u eventualnoj široj konfrontaciji protiv Irana.
Takav scenario imao bi posljedice daleko izvan Bliskog istoka. Hormuški moreuz i Bab el-Mandeb spadaju među ključne pomorske pravce za svjetsku trgovinu energentima, pa bi ozbiljniji poremećaji mogli utjecati na cijene nafte, transport i globalnu ekonomiju.
NAJVAŽNIJE PITANJE IPAK OSTAJE NUKLEARNO
Uprkos svim scenarijima o raketama, američkim bazama i regionalnim sukobima, najopasniji dio cijele priče ostaje mogućnost da Iran napravi nuklearno oružje.
Saznaj više..
STARI SNIMAK ZAPALIO MREŽE: Da li je Iran zaista priznao plan za atomsku bombu?
Ali upravo tu treba biti najoprezniji s velikim brojkama.
„Dovoljno materijala za deset bombi“ i „Iran za dvije sedmice ima deset operativnih atomskih bombi“ nisu ista tvrdnja.
Prva može predstavljati tehničku procjenu količine nuklearnog materijala pod određenim pretpostavkama.
Druga podrazumijeva da je materijal pretvoren u funkcionalno oružje koje je spremno za upotrebu – što zahtijeva dodatne korake.
Escobarova tvrdnja zato jeste dramatična i vrijedna pažnje, ali je treba predstaviti upravo onakvom kakva jeste: procjenom komentatora zasnovanom na tumačenju nuklearnih kapaciteta, a ne potvrdom da Iran trenutno posjeduje deset nuklearnih bombi.
