KAKO SE U BiH PONIŽAVAJU GRAĐANI: Sav apsurd administracije u Tuzli u jednoj slici
Ponedjeljak ujutro. August. Vrijeme kada je veliki broj ljudi iz dijaspore u Bosni i Hercegovini, a svoje obaveze pokušavaju završiti i građani koji ovdje žive tokom cijele godine.
Ispred Odsjeka za administraciju MUP-a Tuzlanskog kantona – desetine ljudi čekaju u redu.
A za lične karte, CIPS prijave i druge administrativne poslove građane dočeka – jedan šalter.
I tu zapravo počinje sav apsurd.
Odsjek je sa stare lokacije premješten upravo zato što prethodni prostor nije odgovarao potrebama građana. Ali kakva je korist od većeg ili novog prostora ako ljudi ponovo završavaju vani, u redu i na vrućini?
Mlađi će nekako izdržati. Ali među ljudima koji čekaju ima muškaraca i žena u šezdesetim i sedamdesetim godinama.
Zašto bi čovjek tih godina morao dugo stajati na ljetnoj vrućini da bi izvadio dokument koji mu država propisuje kao obavezu?
GRAĐANIN NIJE PROBLEM KOJI TREBA „OBRADITI“
Najgore je što smo se na ovakve prizore gotovo navikli.
Uzmeš slobodan dan. Dođeš rano. Staneš u red. Čekaš. I nadaš se da ćeš završiti ono zbog čega si došao.
A zapravo bi trebalo biti obrnuto.
Administracija postoji zbog građana, a ne građani zbog administracije.
Ako se zna da je august period povećanog broja zahtjeva, zar je nemoguće privremeno otvoriti dodatne šaltere, produžiti radno vrijeme ili drugačije organizovati prijem građana?
Ne govorimo o luksuzu.
Govorimo o ličnoj karti, prijavi prebivališta i osnovnim dokumentima.
Građanin koji uredno plaća poreze, takse i naknade ne bi trebao moliti sistem da mu omogući da obavi najobičniji administrativni posao.
NIJE SRAMOTA IMATI GUŽVU – SRAMOTA JE NE REAGOVATI
Gužve se mogu dogoditi svugdje. Nije realno očekivati da nikada nema reda.
Ali kada unaprijed znaš da dolazi period povećanog broja zahtjeva, a desetine ljudi ostaviš da čekaju dok radi nedovoljan broj šaltera, onda više nije riječ samo o gužvi.
To je problem organizacije.
I zato pitanje nadležnima treba biti vrlo jednostavno:
Zar je zaista toliko teško tokom nekoliko najprometnijih sedmica organizovati dodatne kapacitete i omogućiti ljudima da svoje dokumente izvade bez višesatnog čekanja?
Građani ne traže privilegiju.
Traže da institucija koju finansiraju poštuje njihovo vrijeme i dostojanstvo.
Jer država se ne pokazuje samo velikim govorima, zastavama i obećanjima.
Pokazuje se i na jednom običnom šalteru.
A ponekad jedan red ispred šaltera kaže o odnosu države prema čovjeku više nego stotinu političkih govora.
