Novi plan Izraela: Milion Jevreja iz Evrope i SAD-a za promjenu demografske slike
Izraelski ministar finansija Bezalel Smotrich predstavio je plan koji bi mogao dodatno promijeniti demografsku sliku prostora na kojem žive Izraelci i Palestinci.
Njegova ideja je jasna: u narednih deset godina dovesti čak milion Jevreja iz Sjedinjenih Američkih Država i Evrope i za njih izgraditi stanove i čitava nova naselja.
Smotrich tvrdi da Izrael posljednjih godina nije dovoljno ulagao u doseljavanje Jevreja iz inostranstva. Zato sada traži da država imigraciju tretira kao veliki nacionalni projekat – s ogromnim ulaganjima, gradnjom stanova i posebnim mjerama za privlačenje novih doseljenika.
Plan je, prema njegovim riječima, već predstavljen premijeru Benjaminu Netanyahuu.
Posebno je zanimljivo što Smotrich želi vratiti model velike državne stambene izgradnje kakav je korišten tokom 1990-ih, kada su u Izraelu građene desetine hiljada stanova za Jevreje koji su dolazili iz bivšeg Sovjetskog Saveza.
Ali tu nastaje problem.
Dio službenika izraelskog Ministarstva finansija protivi se njegovoj ideji, dok postojeći propisi o državnom zemljištu predviđaju javne tendere i jednak pristup. Smotrich, međutim, otvoreno govori o potrebi da se postojeće prepreke zaobiđu kako bi se plan mogao provesti.
I upravo tu njegov plan dobija mnogo širi politički značaj.
Jer dolazak milion novih jevrejskih doseljenika ne može se posmatrati odvojeno od Smotrichovih stavova o Palestincima.
On već dugo zagovara širenje jevrejskih naselja, uključujući i područje Gaze. U više navrata govorio je da Izrael treba preuzeti kontrolu nad Gazom i tamo omogućiti izgradnju jevrejskih naselja.
Istovremeno je pozivao na odlazak palestinskog stanovništva iz Gaze, koristeći izraz „dobrovoljna emigracija“.
Prema njegovoj viziji, Gaza bi nakon rata trebala biti potpuno promijenjena. Smotrich je čak govorio o planovima za nova jevrejska naselja na sjeveru Pojasa Gaze.
Zato kritičari njegov plan ne vide samo kao običan program za privlačenje novih stanovnika.
Oni ga vide kao dio mnogo šire demografske politike: dovesti veliki broj Jevreja iz drugih zemalja, širiti jevrejska naselja i istovremeno smanjivati prisustvo Palestinaca na teritorijama na kojima generacijama žive.
Drugim riječima, dok bi jedni bili pozivani da dođu, drugima bi se, prema toj politici, stvarali sve teži uslovi za ostanak.
To je ono što ovaj plan čini posebno kontroverznim.
Ako bi se zaista ostvario dolazak milion novih doseljenika, posljedice ne bi bile samo ekonomske i stambene. Takav potez mogao bi dugoročno promijeniti odnos stanovništva i dodatno učvrstiti izraelsku kontrolu nad prostorima na kojima danas žive i Palestinci.
Smotrich, dakle, ne govori samo o tome kako dovesti više ljudi u Izrael.
On govori o tome kako promijeniti sliku čitavog prostora.
A kada se njegov plan za milion novih jevrejskih doseljenika spoji s njegovim stavovima o Gazi i širenju naselja, postaje jasno zašto je izazvao toliko pažnje i kritika.
Za Palestince, ovo nije samo pitanje novih stanova i doseljenika. To je pitanje – ko će za deset ili dvadeset godina živjeti na toj zemlji.
