Poruka srbijanskog opozicionog političara Nikole Sandulovića, objavljena tokom velikih protesta u Srbiji u augustu 2025. godine, ponovo privlači pažnju zbog izuzetno oštrog obračuna ne samo s predsjednikom Aleksandrom Vučićem nego i s dijelom srbijanskog društva.
Sandulović je tada poručio građanima Srbije da se danas zgražavaju nad hapšenjima i policijskom silom prema demonstrantima, dok su, prema njegovom mišljenju, decenijama zatvarali oči pred patnjama drugih ljudi tokom ratova na prostoru bivše Jugoslavije.
Njegova osnovna poruka bila je jednostavna, ali brutalna: ako se šuti kada nepravda pogađa nekog drugog, ne treba biti iznenađen kada jednog dana isti način vladanja pogodi i vlastito društvo.
OD VUKOVARA DO SREBRENICE
Sandulović je u svom obraćanju podsjetio na Vukovar, opsadu Sarajeva, genocid u Srebrenici i rat na Kosovu.
Posebno se osvrnuo na Srebrenicu, gdje je u julu 1995. počinjen genocid nad više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka, što je utvrđeno presudama međunarodnih sudova.
Podsjetio je i na Vučićevu ratnu političku prošlost i njegovo tadašnje članstvo u Srpskoj radikalnoj stranci Vojislava Šešelja.
U središtu Sandulovićeve poruke, međutim, nije bila samo prošlost Aleksandra Vučića. Njegova kritika bila je usmjerena mnogo šire – prema onima koji su, kako tvrdi, bili spremni ignorisati nasilje sve dok se ono događalo drugima.
Sandulović postavlja neugodno pitanje: zašto represija postaje neprihvatljiva tek onda kada policijski pendreci, hapšenja i pritisci dođu pred vlastita vrata?
„MISLILI STE DA SE TO VAMA NE MOŽE DOGODITI“
Upravo tu njegova poruka postaje najteža.
Sandulović smatra da društvo ne može decenijama tolerisati nacionalizam, autoritarnost i političko nasilje, a onda očekivati da će takav sistem prema vlastitim građanima uvijek biti blag.
Njegova teza je da se metoda vlasti ne mijenja samo zato što se promijenila meta.
Drugim riječima, ono što je jučer opravdavano kada je pogađalo „druge“, danas može postati problem kada pogađa studente, demonstrante ili političke protivnike u Srbiji.
Takvo generaliziranje čitavog naroda svakako je sporno. Nisu svi građani Srbije podržavali ratove, Miloševića, Šešelja ili Vučića, niti su svi šutjeli. Hiljade ljudi su tokom devedesetih protestovale protiv rata i nacionalizma, a mnogi su zbog toga plaćali političku i ličnu cijenu.
Zato je preciznije Sandulovićevu poruku čitati kao napad na društvenu i političku šutnju jednog dijela javnosti, a ne kao kolektivnu optužnicu protiv svih Srba.
I SAM JE TVRDIO DA JE BIO ŽRTVA NASILJA
Sandulović ima i vlastito iskustvo sukoba sa srbijanskim sigurnosnim aparatom.
U januaru 2024. priveden je nakon što je objavio snimak svoje posjete memorijalnom kompleksu porodice Jašari na Kosovu i položio cvijeće.
Njegova porodica i advokati tvrdili su da je tokom kontakta s pripadnicima sigurnosnih službi teško pretučen. BIA je potvrdila da je s njim obavljen razgovor, ali je negirala nezakonitu upotrebu sile, dok je srbijansko tužilaštvo tada saopćilo da prikupljeni dokazi nisu bili dovoljni za zaključak da je došlo do zlostavljanja.
Slučaj je ipak izazvao međunarodne reakcije. Parlamentarna skupština Vijeća Evrope pozvala je srbijanske vlasti da provedu nezavisnu istragu navoda o njegovom postupanju.
Zbog toga Sandulovićeve riječi imaju i ličnu dimenziju.
Njegova poruka može se sažeti u jedno pitanje koje nadilazi Srbiju i ratove devedesetih:
Može li društvo očekivati pravdu za sebe ako je spremno okrenuti glavu kada se nepravda događa drugima?
