VELIČANJE MLADIĆA JE SRAMOTA, ALI MRŽNJA PREMA SVIM SRBIMA NIJE ODGOVOR
Snimci noćnog okupljanja u Zvorniku, na kojem je dio građana odavao počast Ratku Mladiću nakon njegove smrti, s pravom izazivaju bol i uznemirenost. Mladić nije historijska ličnost o čijoj se odgovornosti tek nagađa, nego čovjek pravosnažno osuđen na doživotni zatvor zbog genocida, zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja.
Na te scene reagovao je hrvatski novinar i publicista Zvonimir Despot. Međutim, umjesto da odgovornost zadrži na učesnicima okupljanja i ideologiji koja veliča ratne zločince, Despot je osudu proširio na cijeli srpski narod.
Napisao je da sa Srbima nema budućnosti, a zatim poručio da prema njima treba podići kineski zid, svakoga detaljno pretresati pri ulasku u Hrvatsku i provjeravati objave na društvenim mrežama.
Takva poruka prelazi granicu opravdane osude i postaje kolektivna stigmatizacija. Ljudi koji se vide na jednom snimku ne predstavljaju sve stanovnike Zvornika, sve građane Republike Srpske, Srbije niti milione ljudi koji pripadaju srpskom narodu.
PRESUDA NIJE PITANJE UKUSA
Ratko Mladić pravosnažno je osuđen zbog svoje vodeće i teške uloge u udruženim zločinačkim poduhvatima koji su obuhvatili genocid u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata, terorisanje stanovništva Sarajeva i uzimanje pripadnika Ujedinjenih nacija za taoce.
To nisu političke etikete ni nečije privatno mišljenje, nego činjenice utvrđene sudskim presudama nakon višegodišnjeg postupka. Zbog toga javno predstavljanje Mladića kao heroja nije bezazlena uspomena na preminulog čovjeka. Ono vrijeđa žrtve, njihove porodice i svakoga ko prihvata da se zločin ne smije pretvarati u nacionalnu vrlinu.
Scene iz Podrinja imaju dodatnu težinu jer porodice ubijenih i protjeranih i danas žive s posljedicama zločina. Kada se na takvom prostoru veliča osuđeni ratni komandant, poruka žrtvama jeste da njihova bol i sudski utvrđena istina nisu važni.
Zato takva okupljanja treba jasno osuditi. Potrebno je utvrditi ko ih organizuje, ko ih politički podržava i zašto se mladim ljudima ratni zločinci ponovo nude kao uzori.
OSUDA VELIČANJA NE OPRAVDAVA OSUDU CIJELOG NARODA
Despot ima puno pravo da bude zgrožen prizorima iz Zvornika. Ima pravo upozoravati hrvatsku javnost na veličanje ratnih zločinaca i opasnost nacionalizma. Nema, međutim, opravdanja da zbog postupaka jedne grupe sve Srbe predstavlja kao ljude s kojima nema budućnosti.
Niko ne bi smio biti tretiran kao sigurnosna prijetnja samo zato što je Srbin, Hrvat, Bošnjak ili pripadnik bilo kojeg drugog naroda. Odgovornost se mora vezati za konkretno ponašanje, javne prijetnje i kršenje zakona, a ne za ime, porijeklo ili nacionalnost.
To ne znači izjednačavati veličanje pravosnažno osuđenog ratnog zločinca s neprimjerenom objavom jednog novinara. Te stvari nemaju istu težinu. Ipak, generalizacija o cijelom narodu ostaje pogrešna i opasna, čak i kada nastane kao reakcija na zaista odvratne scene.
Ako na nacionalizam odgovorimo novim nacionalizmom, samo nastavljamo isti krug. Jedni će pokazivati Mladićeve fotografije, drugi će zbog toga sve Srbe proglašavati neprijateljima, a političari će ponovo dobijati ono što im najviše odgovara: uplašene i međusobno zavađene narode.
BUDUĆNOST SE NE GRADI KOLEKTIVNOM KRIVICOM
Pravi odgovor nije šutnja pred veličanjem Mladića. Odgovor su činjenice, presude, obrazovanje i jasna osuda svakoga ko ratne zločince pretvara u heroje. Ali odgovor mora razlikovati počinioca od naroda, učesnika okupljanja od miliona ljudi i nacionalističku politiku od nečijeg porijekla.
Na Balkanu nam ne treba kineski zid između Srba, Hrvata i Bošnjaka. Potreban nam je čvrst civilizacijski zid između zločina i njegovog veličanja, između sudski utvrđene istine i propagande, između individualne odgovornosti i kolektivne mržnje.
Ko slavi ratnog zločinca mora biti javno i jasno osuđen. Ko zbog toga osuđuje cijeli narod također mora biti upozoren da prelazi granicu. Budućnosti nema bez istine i odgovornosti, ali je neće biti ni ako svakog čovjeka počnemo procjenjivati prema naciji kojoj pripada.
