Washington danas nema jednu potpuno usklađenu politiku prema Bosni i Hercegovini i Zapadnom Balkanu, smatra dugogodišnji novinar i dopisnik iz Washingtona Ivica Puljić.
Govoreći za Federalnu televiziju, Puljić je ocijenio da su nakon povratka Donalda Trumpa u Bijelu kuću ekonomski interesi, lobiranje i konkretni poslovi dobili mnogo veći značaj u američkom odnosu prema Balkanu.
Posebnu pažnju izazvala je njegova tvrdnja o vezama političkog rukovodstva Republike Srpske s ljudima bliskim Trumpovom političkom krugu.
“Trumpovi ljudi štite Dodika, koji ih, naravno, plaća debelo”, poručio je Puljić, govoreći o intenzivnom lobiranju vlasti RS u Sjedinjenim Američkim Državama.
KONGRES I TRUMPOVA ADMINISTRACIJA NE GOVORE UVIJEK ISTIM JEZIKOM
Puljić naglašava da se izjava jednog kongresmena ili potez pojedine američke institucije ne može automatski predstavljati kao jedinstven stav Washingtona.
Na pitanje postoji li trenutno jedinstven američki pristup Balkanu odgovorio je kratko: “Ne.”
Kao primjer navodi odnos prema Srbiji.
Republikanski kongresmen Joe Wilson i demokrata Bill Keating predstavili su prijedlog zakona kojim se predviđaju sankcije i vizna ograničenja osobama koje doprinose destabilizaciji Zapadnog Balkana, podrivaju demokratske institucije, učestvuju u korupciji ili podržavaju štetne aktivnosti Rusije.
Međutim, riječ je o prijedlogu koji tek mora proći zakonodavnu proceduru.
Istovremeno, Trumpova administracija održava institucionalne kontakte s Beogradom. Američki državni sekretar Marco Rubio i srbijanski ministar vanjskih poslova Marko Đurić pokrenuli su američko-srpski strateški dijalog, dok je saradnja obuhvatila i pitanja energetike.
Slična razlika vidljiva je i na primjeru Naftne industrije Srbije. Dok pojedini kongresmeni traže oštriji pristup zbog ruskog vlasništva, američka izvršna vlast donosila je odluke koje su omogućavale nastavak poslovanja kompanije pod određenim uslovima.
MILIONI ZA LOBIRANJE I PRISTUP TRUMPOVOM KRUGU
Poseban dio Puljićeve analize odnosi se na lobiranje političkih struktura iz Bosne i Hercegovine.
Vlasti Republike Srpske posljednjih godina uložile su značajna sredstva u američke lobističke aktivnosti. U dokumentima američkog registra stranih agenata pojavljuju se ljudi poput bivšeg Trumpovog savjetnika za nacionalnu sigurnost Michaela Flynna i bivšeg guvernera Illinoisa Roda Blagojevicha.
Flynn se sastajao s Miloradom Dodikom, dok je Blagojevich javno zastupao stavove vlasti RS uz odgovarajuće napomene prema američkim pravilima o zastupanju stranih interesa.
Puljić smatra da se Dodik američkoj konzervativnoj publici pokušava predstaviti kroz teme kršćanstva, suverenizma i protivljenja političkom islamu.
Važno je, međutim, razlikovati potvrđene lobističke angažmane od Puljićeve političke interpretacije njihovog utjecaja na samu Trumpovu administraciju.
HDZ TRAŽI SVOJE KANALE U AMERICI
U Washingtonu su aktivni i predstavnici HDZ-a BiH.
Darijana Filipović i ministar pravde BiH Davor Bunoza boravili su u SAD-u, gdje su razgovarali o Južnoj plinskoj interkonekciji, američkom LNG-u preko Hrvatske, energetskim ulaganjima i sigurnosti snabdijevanja Bosne i Hercegovine.
Njihovu posjetu pozitivno je ocijenio Max Primorac iz konzervativne Heritage Foundation, koji je istovremeno pozvao bosanskohercegovačke Hrvate da se na izborima okupe oko jednog kandidata za Predsjedništvo BiH.
Puljić ove aktivnosti posmatra i kroz predizbornu strategiju HDZ-a.
Kada je riječ o političkim strankama s dominantno bošnjačkim biračkim tijelom, Puljić smatra da nisu razvile lobističku infrastrukturu usporedivu s onom koju koristi vlast RS.
Ipak, postoje direktni kontakti sa američkom izvršnom vlašću. Denis Bećirović i Željko Komšić imali su sastanke s visokim američkim zvaničnicima, što pokazuje da komunikacijski kanali nisu zatvoreni.
OSJETLJIVE TVRDNJE TREBA ODVOJITI OD ČINJENICA
Puljić je tokom gostovanja govorio i o Bakiru Izetbegoviću, Biseri Turković, Iranu i ranijim kontaktima s predstavnicima Muslimanskog bratstva.
Prema njegovom tumačenju, takvi kontakti mogu utjecati na način na koji se pojedini političari iz BiH posmatraju u određenim američkim krugovima.
Ipak, takve ocjene ne treba predstavljati kao zvaničan stav američke administracije bez odgovarajućih službenih dokumenata.
Diplomatski sastanci s iranskim zvaničnicima, primjerice, sami po sebi nisu dokaz povezanosti s terorizmom. Jednako tako, američke mjere prema pojedinim ograncima Muslimanskog bratstva ne znače automatski da se iste kvalifikacije mogu prenijeti na svaku osobu koja je u prošlosti imala kontakte s njihovim predstavnicima.
Puljićevo gostovanje zato prije svega pokazuje koliko je današnji Washington složen kada je riječ o Balkanu.
Kongres može tražiti sankcije, administracija istovremeno voditi dijalog, a političari iz BiH trošiti značajna sredstva i energiju pokušavajući pronaći ljude koji će njihove interese približiti centrima američke moći.
Jedna fotografija, jedan sastanak ili jedan kongresmen zato nisu isto što i politika Sjedinjenih Američkih Država.
A upravo borba za to ko će imati bolji pristup ljudima oko Donalda Trumpa postaje sve važniji dio političke utakmice koja se vodi daleko od Bosne i Hercegovine, ali čije bi se posljedice mogle itekako osjetiti u Sarajevu, Banjoj Luci i Mostaru.
