GLUMICA NASTAVLJA S PROVOKACIJAMA: “Mogu izaći nasred Sarajeva i kazati da žalim Ratka Mladića”
Srbijanska glumica Lidija Vukićević nastavila je s izjavama koje su izazvale burne reakcije u Bosni i Hercegovini nakon što je protiv nje, prema medijskim navodima, podnesena krivična prijava zbog sadržaja povezanog s Ratkom Mladićem.
Umjesto pokušaja da smiri situaciju, Vukićević je u novim izjavama dodatno zaoštrila retoriku, poručujući da može izaći “nasred grada” i javno kazati da žali Mladića.
Naravno da svako ima pravo na svoj identitet, nacionalnu pripadnost i politički stav. Ali jedno pitanje ostaje: mora li se baš svaka mogućnost da nešto kažemo pretvoriti u potrebu da to kažemo tamo gdje znamo da će posebno zaboljeti druge?
Nije problem biti Srpkinja, problem je svjesno provocirati
Vukićević je poručila da ostaje “Srpkinja koja žali Ratka Mladića” i cijelu polemiku djelimično predstavila kao pitanje svog nacionalnog identiteta.
Ali biti Srbin ili Srpkinja nema nikakve veze s obavezom veličanja Ratka Mladića.
Mladić je pred međunarodnim sudom pravosnažno osuđen na doživotni zatvor za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. To nije pitanje toga šta o njemu misli jedan portal, jedan narod ili jedna politička opcija.
Zato je pogrešno kritiku vlastitih riječi predstavljati kao napad na vlastiti narod.
Vukićević ima pravo braniti svoje stavove u granicama zakona. Drugi, međutim, imaju jednako pravo reći da su ti stavovi uvredljivi, neprimjereni i posebno neodgovorni kada se iznose u gradu i zemlji čiji građani još žive s posljedicama rata.
Sloboda govora ne znači slobodu od reakcije
Posebno je problematična poruka: “Znam samo da mi ne mogu ništa.”
O tome može li neko pravno odgovarati ne odlučuju ni glumica, ni društvene mreže, ni komentatori. Ako je prijava zaista podnesena, na nadležnim institucijama je da utvrde postoji li bilo kakva pravna odgovornost.
Ali postoji još nešto što se često zaboravlja – društvena i profesionalna odgovornost.
Glumac, pjevač, političar ili novinar može imati privatne stavove. Kada ih javno iznese, mora biti spreman da javnost, poslodavac ili poslovni partneri na njih također imaju svoj stav.
Sloboda govora nije obećanje da će svaka izgovorena riječ proći bez kritike ili posljedica.
Sarajevo ne treba novu svađu
Najgore bi bilo da se cijela priča pretvori u još jedan sukob Srba, Bošnjaka i Hrvata.
Ratko Mladić nije Srbija, kao što nijedan osuđeni pojedinac nije cijeli narod.
Sarajevo također ne treba dokazivati svoju širinu tako što će prihvatiti baš svaku provokaciju bez reakcije. Ali odgovor na provokaciju mora ostati civilizovan, institucionalan i bez kolektivnog optuživanja.
Na Balkanu već tri decenije imamo dovoljno političara i javnih ličnosti koje znaju koliko malo treba da se ponovo otvore stare rane.
Zbog toga pravo pitanje nije može li Lidija Vukićević izaći nasred Sarajeva i izgovoriti određene riječi.
Pitanje je zašto bi neko ko tvrdi da želi normalne odnose među ljudima uopće imao potrebu da to radi.
Moći nešto učiniti i imati pravo nešto reći nije isto što i postupiti odgovorno.
