Izraelski ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben-Gvir ponovo je izazvao žestoke reakcije nakon snimaka na kojima otvoreno govori o hiljadama rušenja i najavljuje nastavak takve politike
Izraelski krajnje desni ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben-Gvir ponovo se našao u centru pažnje zbog izjava o rušenju objekata u palestinskim i arapskim zajednicama.
Na snimku koji se proširio društvenim mrežama Ben-Gvir se tokom rasprave s lokalnim stanovnicima hvali rezultatima politike rušenja.
“Ja sam srušio 5.000 ove godine. Srušit ćemo 10.000”, govori Ben-Gvir na snimku.
Njegove riječi izazvale su posebno snažne reakcije jer rušenje kuće nije samo administrativna statistika. Iza svakog stambenog objekta mogu stajati porodice koje ostaju bez doma, dok organizacije za ljudska prava već godinama upozoravaju na ozbiljne posljedice izraelske politike planiranja, dozvola i rušenja za palestinsko stanovništvo.
ŠTA SE KRIJE IZA BROJKI KOJIMA SE BEN GVIR HVALI
Ovdje je potrebna važna razlika.
Ben-Gvirovu tvrdnju o 5.000 rušenja ne treba automatski tumačiti kao 5.000 palestinskih porodičnih kuća srušenih samo tokom ove godine.
Podaci predstavljeni u izraelskom Knessetu pokazuju da se radi o hiljadama provedenih rušenja i naloga povezanih s bespravnom gradnjom, posebno u Negevu.
Prema podacima iz parlamentarne rasprave, tokom 2024. provedeno je 5.231 rušenje ili nalog, a tokom 2025. godine 5.742. Projekcija za 2026. bila je približno 5.690.
Sam Ben-Gvir svoju politiku predstavlja kao provođenje zakona protiv bespravne gradnje i tvrdi da ista pravila trebaju vrijediti za sve.
Ali kritičari upozoravaju da problem nije tako jednostavan.
PALESTINCI TEŠKO DOLAZE DO DOZVOLA
Ujedinjene nacije i organizacije za ljudska prava godinama upozoravaju da Palestinci, posebno u Istočnom Jerusalemu i dijelovima okupirane Zapadne obale pod potpunom izraelskom kontrolom, izuzetno teško dobijaju građevinske dozvole.
Zbog toga porodice često grade bez dozvole, nakon čega njihovi objekti postaju predmet naloga za rušenje.
Human Rights Watch je u junu upozorio da se rušenja i deložacije Palestinaca u Istočnom Jerusalemu ubrzavaju.
Posebno je pogođen Silwan.
Prema podacima UN-a koje navodi HRW, samo tokom marta i aprila 2026. srušeno je 15 domova, čime je raseljeno 145 ljudi, među njima 52 djece.
U nekim slučajevima porodice čak same ruše vlastite kuće kako bi izbjegle visoke troškove koje bi morale platiti ako rušenje izvrše izraelske vlasti.
BEN GVIROVA RETORIKA DODATNO PODIŽE TENZIJE
Posebno problematičan dio cijele priče nije samo politika rušenja nego način na koji je izraelski ministar o njoj odlučio govoriti.
Ben-Gvir je ranije tokom posjete lokaciji rušenja u Ramli javno slavio takve akcije i zvuk rušenja opisivao kao nešto pozitivno.
Sada otvoreno govori o hiljadama rušenja kao pokazatelju uspješnosti svoje politike.
Takva retorika teško može doprinijeti smirivanju odnosa između izraelskih vlasti i arapskog i palestinskog stanovništva.
Čak i ako prihvatimo argument izraelske vlade da država ima pravo provoditi zakone o gradnji, ostaje pitanje može li se provođenje zakona smatrati pravednim ako različite zajednice nemaju jednaku mogućnost da legalno grade.
UPRAVO TU POČINJE MNOGO VEĆI PROBLEM
Međunarodni sud pravde je u savjetodavnom mišljenju iz 2024. zaključio da određene izraelske politike, uključujući prisilne deložacije i opsežna rušenja u okupiranom Istočnom Jerusalemu, nisu u skladu sa zabranom prisilnog premještanja zaštićenog stanovništva.
UN je početkom 2026. ponovo upozorio na ubrzavanje prisilnog raseljavanja Palestinaca i širenje izraelskih naselja.
Zato ovu priču ne treba svesti na viralni snimak jednog kontroverznog ministra.
Mnogo važnije pitanje jeste sistem koji stoji iza rušenja.
Ako jedna porodica godinama pokušava dobiti dozvolu koju gotovo nema mogućnosti dobiti, a zatim joj država sruši kuću jer dozvolu nema, teško je raspravu završiti jednostavnom tvrdnjom da je zakon isti za sve.
A kada ministar zadužen za nacionalnu sigurnost takva rušenja pretvara u brojke kojima se javno hvali i obećava da će ih biti još više, administrativno pitanje postaje ozbiljno političko, humanitarno i moralno pitanje.
Ben-Gvir ima pravo braniti svoju politiku i tvrditi da provodi zakon.
Ali oni koji ostaju bez svojih domova imaju jednako pravo pitati zašto je sistem napravljen tako da im je legalna gradnja često gotovo nedostižna.
Upravo je odgovor na to pitanje mnogo važniji od bilo koje brojke kojom se jedan ministar može pohvaliti pred kamerama.
IZVORI: Knesset, UN OCHA, Human Rights Watch, ICJ, Al Jazeera, Anadolu Agency.
