Snimci velikog broja jevrejskih hodočasnika koji pjevaju i slave u ukrajinskom gradu Umanu izazvali su burne reakcije na društvenim mrežama. Pojedini korisnici pitaju zašto ukrajinski vojnici ginu na frontu dok se u istom trenutku u zemlji održavaju masovna vjerska okupljanja.
Međutim, uz snimke se često izostavlja važan podatak: većina okupljenih nisu državljani Ukrajine, nego strani hodočasnici koji svake godine dolaze iz Izraela, Sjedinjenih Američkih Država, Kanade i drugih zemalja.
HILJADE LJUDI STIGLE U UMAN
Uman je jedno od najvažnijih odredišta hasidskih Jevreja. Oni dolaze kako bi obilježili Roš Hašanu, jevrejsku Novu godinu, i posjetili grob rabina Nahmana iz Breslova, koji je sahranjen u ovom ukrajinskom gradu.
Uprkos ratu i upozorenjima na opasnost od ruskih raketnih i napada dronovima, desetine hiljada ljudi ponovo su stigle u Uman. Na ulicama su zabilježene molitve, pjesma i tradicionalne proslave, što je kod dijela javnosti izazvalo ljutnju zbog prizora koji se odvijaju dok se na istoku zemlje vode teške borbe.
Ipak, strani državljani ne podliježu ukrajinskoj mobilizaciji samo zato što su privremeno ušli u zemlju. Zbog toga poređenje stranih hodočasnika sa ukrajinskim vojnicima na frontu može stvoriti pogrešan utisak.
VJERA NE DONOSI AUTOMATSKO OSLOBAĐANJE
Tvrdnja da su ukrajinski Jevreji kao zajednica oslobođeni vojne obaveze nema potvrdu u važećim pravilima. Ukrajinski Vrhovni sud naveo je da vjersko uvjerenje samo po sebi nije osnov za odbijanje mobilizacije tokom ratnog stanja. Pravila se odnose na ukrajinske državljane bez obzira na njihovu vjeru.
Postoje određene mogućnosti odgađanja mobilizacije za dio registrovanog sveštenstva, ali se ne odnose isključivo na jevrejske vjerske službenike. Takve odgode dostupne su različitim priznatim vjerskim zajednicama i ne predstavljaju opće oslobađanje njihovih pripadnika.
Nedavni slučaj muškarca koji je iz Umanja pokušao napustiti zemlju dodatno pokazuje koliko je situacija složena. Iako je predstavljen kao izraelski hodočasnik, ukrajinske vlasti saopćile su da je imao i ukrajinsko državljanstvo te da se nalazio u evidenciji vojnih obveznika. Zbog toga mu je onemogućen izlazak iz zemlje.
OPRAVDANA PITANJA, ALI POGREŠNA GENERALIZACIJA
Razumljivo je da masovne proslave u zemlji pogođenoj ratom izazivaju nelagodu i pitanja o sigurnosti, troškovima i jednakosti pred zakonom. Ipak, snimci veselja nisu dokaz da je čitava vjerska ili etnička zajednica privilegovana.
Ukrajinsko Ministarstvo odbrane navodi da se mobilizacija određuje prema državljanstvu, godinama, zdravstvenom stanju i zakonskim izuzecima, a ne prema tome pripada li osoba jevrejskoj, kršćanskoj ili nekoj drugoj zajednici. Ukrajinski Vrhovni sud također je potvrdio da vjera sama po sebi ne oslobađa građanina vojne obaveze.
Snimci iz Umanja jesu stvarni, ali zaključak da „jedni ratuju, dok su drugi zbog svoje vjere pošteđeni“ nije potkrijepljen dostupnim činjenicama.
