SIPAO KISELINU U BAZEN: Smetalo mu što se ljudi različite boje kože kupaju zajedno
Upravitelj motela James Brock 18. juna 1964. sipao je kiselinu u bazen u kojem su se nalazili crni i bijeli demonstranti. Dogodilo se to u motelu Monson Motor Lodge u St. Augustineu na Floridi, tokom borbe protiv rasne segregacije u Sjedinjenim Američkim Državama.
Demonstranti nisu slučajno izabrali taj bazen. Bio je namijenjen isključivo bijelcima, a njihov zajednički ulazak u vodu bio je nenasilan protest protiv pravila koje je ljudima uskraćivalo pristup zbog boje kože.
Brock je odgovorio sipanjem hlorovodonične kiseline, sredstva koje se koristilo za održavanje bazena. Arhivska dokumentacija bilježi da je pritom govorio kako čisti bazen.
Protest zbog prava na isti bazen
Ono što danas izgleda kao nezamisliv prizor bilo je dio mnogo šireg sukoba oko osnovnih prava. U St. Augustineu aktivisti su protestovali protiv odvojenih restorana, smještaja i drugih prostora, suočavajući se s nasiljem i hapšenjima.
Učesnici J. T. Johnson i Al Lingo godinama kasnije opisali su strah među demonstrantima kada je Brock počeo sipati kiselinu. Prema njihovom svjedočenju, povukli su se prema sredini bazena. Policija ih je potom izvukla i odvela u pritvor.
Fotografije tog događaja postale su poznat dokument borbe za građanska prava. Međutim, često se uz njih objavljuje pojednostavljena tvrdnja da je upravo taj incident odmah doveo do usvajanja zakona.
Važan događaj, ali bez prepravljanja historije
Američki Senat izglasao je Zakon o građanskim pravima 19. juna 1964, dan poslije protesta u bazenu. Ipak, odluka kojom je prekinuta dugotrajna parlamentarna opstrukcija donesena je još 10. juna.
Predsjednik Lyndon Johnson potpisao je zakon 2. jula, nakon završnog prihvatanja u Predstavničkom domu. Njime je, između ostalog, zabranjena rasna diskriminacija u brojnim javno dostupnim objektima.
Zato je opravdano govoriti da su protesti i prizori iz St. Augustinea doprinijeli javnom pritisku. Nije opravdano čitavu zakonodavnu promjenu pripisati jednoj fotografiji ili jednom danu.
Komentar: Problem nije bio u vodi
U ovom događaju najviše govori činjenica da je zajedničko kupanje bilo dovoljno da izazove ovakav odgovor. Ljudi nisu tražili poseban tretman, nego pravo da koriste isti prostor.
Rasna segregacija nije opstajala samo na predrasudama pojedinaca. Održavali su je propisi, poslovna pravila i institucije koje su takvu podjelu provodile.
Zato ovu priču ne treba predstavljati kao misteriozni snimak bez objašnjenja. Datum, mjesto i razlog protesta daju joj stvarno značenje: bila je to borba protiv poretka u kojem je boja kože određivala čak i ko smije ući u bazen.
Izvori: Civil Rights Digital Library, National Park Service, NPR/GBH, Senat SAD-a, Nacionalni arhiv SAD-a.
