IRANSKI ZVANIČNIK NAJAVIO MOGUĆE NAPADE I NA BAZE U EVROPI
Iranski sigurnosni zvaničnik Mohsen Rezaei izjavio je da bi Teheran mogao gađati američke vojne baze izvan Bliskog istoka, uključujući objekte u Evropi, ako bi s njih bili izvedeni zračni napadi na Iran. Riječ je o prijetnji iznesenoj u intervjuu za libansku televiziju Al Mayadeen, kako se navodi u dostavljenom materijalu.
Rezaei je poručio da lokacija baze, prema njegovoj izjavi, ne bi bila presudna ukoliko bi bila korištena za bombardiranje Irana. Također je ustvrdio da bi eventualni odgovor mogao obuhvatiti udaljenije američke vojne objekte i pojedina ostrva za koja SAD smatraju da su izvan dometa iranskih projektila.
Ova izjava ne potvrđuje da je napad planiran niti navodi konkretne baze, rokove ili operativne odluke. Ona, međutim, širi okvir iranske prijetnje izvan područja neposrednog Bliskog istoka i vezuje ga uz moguću ulogu američkih objekata u drugim državama.
Šta je navedeno o sukobu i pregovorima
U dostavljenom tekstu se tvrdi da je rat počeo 28. februara američko-izraelskim napadima te da je Iran potom odgovorio projektilima i dronovima prema državama u regiji u kojima postoje američki vojni objekti. Navodi se i uključenost oružanih grupa koje Teheran podržava u Libanu, Jemenu i Iraku.
Te tvrdnje ostaju pripisane dostavljenom izvoru, jer uz tekst nisu ponuđeni dokumenti, službena saopćenja ni drugi podaci koji bi omogućili njihovu nezavisnu potvrdu. Posebno osjetljiva tvrdnja o pogibiji iranskog vrhovnog vođe zahtijevala bi jasnu i višestruku provjeru prije predstavljanja kao potvrđene činjenice.
Materijal dalje navodi da Katar i Pakistan posreduju u pokušajima postizanja sporazuma o okončanju rata. Prema istom navodu, Teheran za ponovno otvaranje Hormuškog moreuza traži odmrzavanje iranske imovine i ukidanje sankcija. Hormuški moreuz je u tekstu opisan kao važan energetski plovni put, ali nisu navedeni detalji o pregovorima, strankama koje su prihvatile posredovanje niti mogućem dogovoru.
Politička poruka, a ne potvrđen plan
Rezaeijeva poruka ima težinu prije svega kao političko i sigurnosno upozorenje. U sukobima ove vrste javne prijetnje mogu služiti odvraćanju, pritisku u pregovorima ili signaliziranju crvenih linija. To ipak nije isto što i dokaz da je određena vojna akcija neposredno pripremljena.
Dostavljeni tekst povezuje navodno ublažavanje američke retorike s porazom Republikanske stranke na izborima za Kongres i nepopularnošću rata. Za tu političku ocjenu nisu ponuđeni izborni rezultati, ankete niti službena objašnjenja Washingtona, pa je treba tretirati kao tvrdnju izvora, a ne kao utvrđenu uzročno-posljedičnu vezu.
Navodi se i izjava američkog državnog sekretara Marca Rubija da nema potrebe za novim napadom na Iran. Bez punog transkripta, datuma i službenog zapisa nije moguće pouzdano odrediti širi kontekst te izjave niti zaključiti da li ona predstavlja trajnu promjenu američke politike.
ZAKLJUČAK
Najvažniji element ove priče jeste uslov koji je Rezaei postavio: eventualna upotreba američkih baza za napade na Iran, prema njegovim riječima, mogla bi ih izložiti iranskom odgovoru bez obzira na udaljenost. No, konkretne lokacije, neposredna prijetnja i stanje pregovora nisu potvrđeni u materijalu koji je dostavljen.
PITANJE ZA VAS
Koliko javne prijetnje u vrijeme sukoba mogu utjecati na diplomatske pregovore, a koliko povećavaju rizik od daljnje eskalacije? Podijelite mišljenje uz argumente i pratite razvoj događaja.
Izvor: dostavljeni materijal; u njemu se kao izvori navode Al Mayadeen i France 24, bez linkova i datuma objave.
